bolestan sam.vec tjedan dana.i taman kad je krenulo nabolje, postalo je gore.uf, koji dar izrazavanja.
kod doktora je uvijek zanimljivo.pogotovo ako si neko vrijeme konstipiran pa umjesto da jedes sljive, smokve ili popijes laxativ, odes doktoru i piljis u one mramorne ljevkaste mrlje koje kao trodimenzionalno zovu da se spustis na pod i gazis ih rukom, slusajuci babolantske pricice o snosljivosti kuka na propuhu, prijateljstvu iz davnina nakon tuberkuloznog susreta u sklonistu i cudesno izlijecenom ciru na mozgu, nakon tretmana kod sabana. smijeh iz dubine hodnika cekaone.radaone.jer rodih skoro.a onda one koje sjednu kraj mene pa zele usporediti svoju bolest s mnojom.srezem ih u korjenu.znam biti tako okrutan i hladan.cak i prema bakicama kojih mi je zao.
_____________________________________
unutra sestra nadrkana na svoju mladost mrzeci se sto nije zavrsila fax i ona bila jebacica majki, a ne ova doktorica koja ju jebe u pauzama, kad pacjenti nemaju to pravo.kaze mi : "ja sam sad zrela za vrapce nakon ove smjene, ja sam zrela za vrapce.(ponavlja to 4,5 puta).primit ce me bez uputnice".nije lako, kazem joj, samo polako.
da skratim, dobio sam tablete krokodile.palim plejku.idem umrijet.
Post je objavljen 14.02.2006. u 14:29 sati.