Zašto baš sad..?
Tako iznenada.
Udeš mi u život i uneseš takav čudan osjećaj da više ne znam što osjećati,
prema tebi, sebi, ili ikome drugom.
Sa sigurnošcu mogu reć´ da sam se zaljubila i volim te. Ali ne znam koliko ce trajati.
Pružaš mi nadu u bolje sutra, ali sutra tako i onako ne postoji.
Pitanje je da li riskirati sve što sam postigla i uspjela preokrenuti.. Radi tebe?
Vjerujem da da. No, uvijek ostaju sumnje, što ako izgubim sve…
Slomim srce ljudima koje volim.
Zato stoji činjenica da ja sebe mrzim. Ali voljeti mogu sve druge. Tebe malo više…
Oblaci nadamnom plove sivi i kamo idu nitko ih ne pita.
Zašto se ja moram opravdavati za sve svoje postupke?
Hoću li imati razumijevanje sa tvoje strane?
Hoceš li mi oprostiti ako te ikad neželjeno i nenamjerno povrijedim?
Previše mi je stalo do tebe.
Nešto se dogodilo u mojoj duši.
Je li nešto puklo ili zacijelilo u trenutku kad sam te "upoznala"
ili jednostavno nekog sam prestala više ili manje voljeti.
Na žalost, opet tvrdim.. Ne znam…
Preduboke su moje misli, prežestok je moj pogled u svijet da bi me itko,
pa cak i ja sama ponekad mogla shvatiti.
Čudno je to.
Sudbina igra svoje, nije je briga. Koje karte da odigram.
Što da napravim kad te jednostavno ne želim, necu i ne mogu izgubit….
Ne znam…
… …
***
Post je objavljen 10.03.2006. u 10:12 sati.