Marketing
volim
zelim nesto napisati, no ne znam sto. u zadnje vrijeme bas i nemam inspiracije.
jutros sam odbila biti tuzna, jer upravo takva sam se i probudila. sanjala sam ruzno, jako ruzno.
odmah sam se ustala iz kreveta, otvorila sirom prozor i duboko udahnula. hladni, svjezi zrak ispunio mi je pluca, i vec sam se osjetila jako dobro.
upalila sam stojedinicu, legla natrag u krevet i nasmijesila se. pomislila na Njega.
kad pomislim na Njega, ne mogu da se ne nasmijesim, jer sve u meni se smijesi.
danas je takozvano valentinovo. formalnost. ja ne volim formalnosti, pogotovo u ljubavi. ispada da je taj dan predodreden za to da budemo pazljivi prema onima koje volimo, izuzetno pazljivi. ja mislim da je to glupo. ne cu pricati o komercijalizaciji ovog "blagdana" jer to je vec opcepoznata stvar, no o znacenju istoga imam svoje misljenje.
kad nekoga volis, iskreno volis, svaki dan je "valentinovo". ne treba ti podsjetnik da bi ga volio jos i vise, sama ta osoba je podsjetnik na ljubav koju osjecas... to je jedan od razloga zasto ne volim valentinovo. ne volim ni darove, ni pretjerivanja.
upravo me zato, cestitka koju sam jutros dobila, jako razveselila. jednostavna, ali toliko divna... ispunila me ljubavlju i snagom i srecom koja nije sumjerljiva nicemu na ovom svijetu. no, svejedno... i jedan pogled, samo jedan poljubac, dodir, znacio bi sve to, ali jos toliko mnogo vise...
Post je objavljen 14.02.2006. u 08:37 sati.