Zašto si mi danas donio cvijeće,
Baš danas, a ne neki drugi dan?
Zar ne misliš kako je za Valentinovo
Poklanjati nešto, već sam čin otrcan?
Misliš, ispunio si svoju obvezu,
Ovo ti dođe kao mirenje savjesti.
Nemoj, zaboga, očekivati moju radost,
Znaš da me ni tim cvijećem ne možeš zavesti.
Zar misliš kako će jedan dan u godini
Promijeniti moje mišljenje i osjećaje?
Zar misliš kako ću ti spremno sve oprostiti,
I kako ce cvijeće utjecati na buduće događaje.
Varaš se, meni ne treba cvijeće,
Ne želim ni neke poklone skupe.
Meni treba pažnja, ljubav i nježnost
I topli osjećaji koji ne mogu da se kupe.
I koje mi ti sigurno ne možeš dati,
Jer si zaboravio kako ljubav izgleda,
Samo se vladaš prema nekim glupim normama
Dok mene bol i praznina duše izjeda.