Marketing
...Dead feelings... Dead you...
Ne želim se osvrtati za sobom. Ali zašto to onda činim? Uvijek. Iznova. Jesam li nešto zaboravila na putu? Ne znam. Nisam. Možda neki dio sebe. Možda je ostao s tobom. Samo ga ne mogu vratiti. A i ne želim. Ne želim više ništa što je tvoje. Ne želim čitati pjesme koje sam ti pisala. A puno ih je. Puno. Svaki stih. Iskren. Snažan. Dovoljan da mi vrati sjećanje. Da probudi bol. Ali i sreću. Na neki način.
Htjela bi te sad vidjeti. Ne zato što te želim. Ne varaš se. Ne želim te. Odavno sam prestala. Možda ti još uvijek misliš da nisam. Tko zna. Možda i ne razmišljaš o meni. Pa ni ja o tebi. Ovdje sam te slučajno spomenila. Da znaš da si gotov u mojim mislilma. Dugo mi je trebalo. Dugo. Nisam ni svjesna kad sam prestala. Kad sam te odbacila.
Drago mi je. I to kako. Zaslijepio si me. Da ti. Mislila sam da si netko drugi. Ali nisi. Bolje. Bolje da sam te odbacila.
Jer ne bi upoznala svijetlo. A ti si tama. Tama u koju ne želim kročiti...
But I know I'm not the only one
I see that another day is gone
I don't want to die...
Please be here when I arrive, don't die...please
--- možda se iz ovog posta nešto krivo shvatilo... nisam tužna, sretna sam... kao nikad prije... napisala sam ga jer sam se sjetila nečega iz davne prošlosti... a uz jednu osobu sve sam to zaboravila... zapravo sam željela napisati kako sam se napokon oslobodila... oslobodila prošlosti...
Post je objavljen 14.02.2006. u 23:39 sati.