Posvećeno svima onima koji čuvaju ono istinsko dječje u sebi. Iz jednog starog pogovora……
Djeci širom svijeta, ne tako davno, najljepši trenutak bio je onaj kad bi im pred spavanje netko toplim glasom pričao priču. Generacije i generacije uspavljivane su pričama čiji su junaci savlađivali sve moguće i nemoguće prepreke. I ne samo to. Bili su povod za maštanje, igre i predstavljali imaginarni cilj kome svatko dijete teži. Surovi racio 20. st. usmjerava maštu ka budućnosti. Rađa se univerzalni jezik kompjutera koji će možda već sutra prevladati nad učenjem stranih jezika. Da li to znači da će crne rupe naše svijesti progutati junake bajki i bespovratno ih predati zaboravu? Da li to znači da će svekoliko carstvo Fantazije nestati pred naletom potpuno novog načina mišljenja koje će nam donijeti budućnost u kojoj već živimo? Mihael Ende nam pruža odgovor. Potrebno je samo da u sebi otkrijemo Bastiana Baltazara Bucksa pa da spasimo ne samo carstvo Fantazije, već i sebe. Ende je nepopravljivi sanjar, tragalac za novim svjetovima, '' a ako ga ne nađemo, stvorit ćemo ga uz pomoć čarolije''. '' Ubijte plavog slona!'' – glasio je ratni poklič sivih piskarala i vjerojatno je Endea podsjećao na nešto. Njegovom ocu, slikaru Edgaru Endeu, jednom od prvih njemačkih nadrealista, bilo je, u periodu Trećeg Reicha zabranjeno slikati. Nacistima njegove slike nisu bile dovoljno ''realistične'' i stoga su ubrajane u ''izopačenu umjetnost''. Proganjanje fantazije predstavljalo je gorko iskustvo za Endea koji je čvrsto vjerovao da je upravo to jedino oružje protiv barbarstva, a književnost za djecu smatrao posljednjim pribježištem mašte. Upravo je to razlog što je pisao tzv. dječje knjige. '' U krugu svojih prijatelja neprestano sam morao da se opravdavam.'' Napustio je Njemačku. Mihael Andreas Helmut Ende, rođen je 12.11.1929. u Njemačkoj, okružen je bio boemima, slikarima i piscima. 1979. je objavljena ''Beskrajna priča''. Knjiga je ušla na mala vrata tj. kroz dječje sobe, ali su je ubrzo prihvatili i odrasli. ''Beskrajna priča'' je višeznačna, slojevita, razvija koncepciju o ozdravljenju bolesnog svijeta u kojem živimo. Odavno zaboravljene priče o divovima i patuljcima, vješticama i čarobnjacima idealno su se uklopile u kulturnu klimu 80-tih. Latentno osjećanje krize preraslo je u svijest o krizi. Znanost, napredak i tehnika djelovali su kao opomena. Bježeći od stvarnosti, a istovremeno tražeći lijek za nju, interes se usmjerio ka starim mitovima, nepoznatim religijama i običajima. ''Pišem onakve knjige kakve bih volio da čitam''- bilo je neminovno da pisac koji tako misli i koji govori o knjigama ''koje na dosadan način pripovijedaju o sasvim običnim doživljajima iz sasvim običnog života sasvim običnih ljudi'' napiše maštovitu knjigu o neobičnim doživljajima iz neobičnih života izuzetnih ljudi. ''Neophodno je da poetiziramo svijet, inače nećemo moći otkriti njegove prave vrijednosti.'' Fantastično ne potiče bijeg iz realnosti, već mirom distance i snagom drugačije slike, stvara uvjete pod kojima se oslobađaju vlastiti snovi. '' Svojstvo svake stvarnosti zavisi od svojstava svijesti. Kako svijest nije ista kod svih ljudi i naroda, može se pretpostaviti da na različitim mjestima na svijetu postoje različite stvarnosti, da čak na jednom te istom mjestu može postojati nekoliko stvarnosti.''-kaže.
G.
Post je objavljen 13.02.2006. u 19:57 sati.