Marketing
Sve je još tu
"Kakva glupa praznina" mislila sam sinoć, kad sam se nadala da su već svi stihovi o njoj izašli na vidjelo. Kada sam mislila da sam ispisala na papir svaku tugu, pa i nju. A onda ostaneš sama na jednom mjestu. Nemaš se više pred kim pretvarati i sve misli lutaju u beskraj. Dolaze ona pitanja na koje ne možeš naći odgovore. Pa se lomiš na sve strane razmišljajući o svakoj sitnici koja te muči. Pukne te neka inspiracija i sve što navire želiš zapisati.
Oni što ne nose takve "ožiljke" pitaju te: "Odkud toliki bed!?". Ne znaš ni sama kako objasniti prošlost. Zapravo je nemoguće izgovoriti ili napisati nekome osjećaje.
"Premlada si da bi izgovarala riječi tolikih razočaranja". Kada bi bilo vrijeme? Ne brojim mladost u godinama, gledam na nju po onome što sam proživjela, vidjela i osjetila.
Mnogo je tereta. Naučila sam se živjeti s tim, dio je mog života i učinio me takvom kakva sada jesam. Da ga nema, bila bih drugačija osoba. Sreća i tuga idu zajedno, jedna za drugom pa ponovo...Sve je to dio života. A ja...volim oboje jednako.
Ono što me spašava je ovaj "izlaz". Tu mogu pobjeći, a ova stranica slušat će svaki moj jecaj. Jednom, kad se sreća vrati neću se okrenuti, pročitat ću sve tuge ponovo, ponovo.
Jedna osoba mi je rekla: "Kada to sve budeš osjećala tada ćeš biti čovjek."
Znaš i sama onaj osjećaj kada misliš da su te sve tuge pogodile, da ti nikada ne može biti gore? Kada misliš da nitko ne zna šta si proživjela i da još uvijek pokušavaš preboljeti tu prošlost. Osjećam da je i tebi tako. Možda ti to u meni ne vidiš. Vješta sam u prekrivanju. Pokažem li tugu primijetit će svi, ali nitko neće znati zašto je tako. Sve je opet super kad se nasmijem. I tako, svaku tugu prekriva smješak. Jedino samoća zna koliko mi nedostaješ. I ona jesen koju pamtim po tvom zadnjem pogledu. Ostale su mi tri slike, čuvam ih u duši.
Kada više ne budem čula tvoje srce kako kuca pokraj moga znat ću da sam te zaboravila.
A kad se pojavim opet pred tobom, hoćeš li primijetiti tu silnu sreću?
Da, samo da te vidim ispisala bih zidove pjesmama o tim očima i bolu koje one nose. A jedan tvoj zagrljaj odnjet će sve tuge, jednostavno ću zaboraviti svaki poraz.
SAMO TO ŽELIM.
Znam, takvi osjećaju nisu prihvaćeni, ali ih ne mogu ni ne želim ih izbrisati.
Pogledaj ju, prolazi kraj mene!
...Nije to ona, samo lice slično njenom...
A onaj slati osmijeh!
Taj osmijeh vrijedan je svake boli na rastanku.
Mogu li te vidjeti opet?
Neću žaliti kad mi okreneš leđa...
For: XOX
Post je objavljen 13.02.2006. u 19:32 sati.