Pao snijeg u Washingtonu i cijeli grad kao da se zamrznuo u vremenu. Iako ne volim snijeg pretjerano, grad prekrasno izgleda pod bijelim pokrivacem. No ljepota odgovara preko vikenda. U nedjelju popodne sam trebala raditi u restoranu ali me manager nazvao i kaze necemo biti otvoreni danas. Super! Po prvi put konacno imam cijeli dan slobodan! Konacno mogu oprati ves, spremiti stan i uraditi sve ono sto ne stignem preko tjedna. Eh da sam barem ista napravila. Cijeli sam dan provela pred televizorom, gledala filmove, spavala i citala knjigu. Toliko sam ljena bila, da cak nisam si nista ni napravila jesti vec sam narucila take-out. Ah, blazena je Amerika kad ti sve, pa cak i filmove na vrata donesu. Zgrada gdje zivim je smjestena malo podalje od glavne ulice i kad sam izasla van sve je bilo bijelo, susjedi vani (svi mojih godina) grudaju se. Lijepo smo se zabavili. No vikend brzo prodje.
Dosao ponedjeljak i totalni kaos na ulicama. Autobusi ne idu, metroi pokvareni, prometne nesrece svuda. Djeca ne idu u skolu, roditelji ne mogu na posao... Kad se to kod nas dogodilo? Da otkazu skolu zbog snijega. Ja kad se sjetim svog onog snijega i leda, i kobnog puta pored EMSE na putu u skolu... Cetiri godine, niti jednom nismo izbjegli skolu zato sto je padao snijeg.
No dosta mi je zime vise! Spremna sam za proljece. To mi je najdraze doba godine u Washingtonu.
Post je objavljen 13.02.2006. u 19:19 sati.