Zanimljivo kako se na informaciju koja ponekad nije ni provjerena u kratko vrijeme doda cijela priča. Odjednom svi znaju sve i strašno su pametni, a u biti nemaju pojma o čemu pričaju. Od jedne sitnice ili načina na koji je protumačena odjednom eto cijele drame.
Bila sam tako ja ona jadnica kojoj su morali priopćiti da muž ima ljubavnicu.
To priopćenje bilo je rečeno onako u celofanu uz upute kako bih ja morala pripaziti na jednu zgodnu plavušu koja se svakog utorka i četvrtka mota oko mog muža, jer nije bome ni on mrtav hladan i zamisli čak se i poljube pri susretu, i odu na kavu i stalno nešto šuškaju. Dobila sam uz to kompliment da sam najglupja glupača koju muž vuče za nos i da bi mu ja morala vratiti istom mjerom i da svakako bez obzira na posljedice moram nešto poduzeti.
Kad sam odgovorila da ja to sve znam, zamislite šok na licu "dobre" osobe koja mi je to saopćila. Ne vjerujući mi, okrenula se i otišla.
Ja sam tada nazvala muža i rekla kako je bio potpuno u pravu kad je tvrdio da će početi kolati priče. Naime 3 tjedna za redom dolazila je njegova sestrična iz Istre na neki pregled i budući da je imala vremena do zakazanog termina pregleda, posjetila bi svog bratića koji je radio u blizini. Normalno njih dvoje bi otišli na kavu i lijepo pričali, a dušebrižnicu su odmah ispleli mrežu spletki oko nas.
Eto tako smo dragi i ja neko vrijema bili glavna tema tračeva, potpuno bez razloga.
Bar tim sveznalicama nije bilo dosadno na jutarnjoj kavi.
A što vi mislite o neosnovanim pričama?
Post je objavljen 13.02.2006. u 14:34 sati.