Marketing
Putovanje - oporavak u zimi(memoari jednog žudije)
Ovo je dio priče,odnosno dio putopisa Vodičkih žudija u kojima ja zauzimam mjesto soldiera,i kao takav dio sam povijesti Vodičkih žudija i time se ponosin.
Prije svega,ako nekoga zanima uloga Žudija u povijesti Vodičke crkve i opčenito Vodičkog kraja,tu na internetu ima velikih šansi da donekle sazna malo više o toj družini.Uglavnom Vodički Žudiji su crkvena udruga nastala prije više od stotinu godina u namjeri da na efektan način uveličaju Uskršnje slavlje,u živopisnim odorama predstavljaju rimske vojnike kao čuvare Isusovog groba.U načelu želja i namjera im je bila da privuku i ojačaju snagu vjere ondašnjih vjernika katolika koji su se hrabro suprostavljali političkim i etničkim malverzacijama i nametnutom diktaturom tog vremena.U tom naumu su uspjeli i održali su se sve do danas.
S obzirom da smo kroz naše djelovanje u prilikama koje nam pruža ovo moderno vrijeme postali omiljeni na gotovo svim prostorima Liijepe naše pa i šire,našim domaćinima uvijek je čast pozvati nas da također uveličamo i njihovu crkvenu svečanost.Na taj način stječemo nove prijatelje i jačamo vezu u starim prijateljstvima.A uvijek nova putovanja i gostovanja u nama razvijaju duh zajedništva i otkrivaju nam predivne životne vrijednosti koje u daljnjem životu nastojimo još više u sebi izgraditi,očuvati ih i naposljetku ostaviti budućim naraštajima u nadi da održe budnim identitet koji se temelji na ogromnoj veličini vjere i poštivanja prema najvrijednijem životu,opstajući u prolaznosti modernog vremena zasnovanog na materijalnom nezasitošću zanesenih ljudi.
Uglavnom,put je trajao od 1.02.'06.-do 5.02.'06.,na putu smo posjetili župu Smokvica i prisustvovali njihovoj fešti na dan Gospe Kandelore.Uoči slavlja imali smo priliku vidjeti koncert Velo Lučke klape Ošjak i Vodičke klape Bunari u najvećoj crkvi na škoju,crkvi Gospe Kandelore.I na sam dan Gospe Smokvička "Kumpanija" izvela je spektakularan folklorni ratnički ples imenom "Ples o boja".Jednostavo nezamislivo i nezaboravno,biti sudionik u toj povijesnoj manifestaciji i doživiti veličinu kulturne baštine tog Korčulanskog kraja.
Da nastavim,put nas je odveo na proslavu sv.Vlaha u Dubrovniku gdje smo također skupljali dojmove sa mise,živopisne procesije i svega ostalog što smo imali priliku doživjeti,da ne nabrajam,a dan ko stvoren,sunce je grijalo kamenja zdanja drevnog Dubrovinka.
Istog dana,nastavili smo prema Metkoviću,u župu sv.Vid koja je nastala i izgrađena na ostacima Rimske Narone,lipo,tamo smo se odmarali dva dana,vozeći se lađom po delti Neretve i njezinim pritocima,jeli smo između ostalog poznati nam brudet od žaba i jegulja,razgledavali ornitološki muzej Doline Neretve,i tko zna što još.
Naposlijetku,puni onda još neusađenih dojmova,umorni od provoda i pomalo živčani od splasnuća euforije zaželili smo se svojih Vodica,popivši nedjeljnju jutarnju kavu uputili smo se kombijima svojim mirnim domovima.
Slike vam budem meknija.
Post je objavljen 14.02.2006. u 18:06 sati.