O sv. Valentinu imamo malo povijesnih podataka. Znamo da je bio svećenik u Rimu i da se odlikovao mudrošću i kreposnim životom. Zbog toga je uživao velik ugled i kod pogana i kod kršćana. Car Klaudije II. Gotski (268-270) htio ga je osobno upoznati. Valentin je slutio što bi mu se nakon susreta s carem moglo dogoditi pa se zato molitvom spremio za skori svršetak, za mučeničku smrt. Na upit jednog od sudaca što misli o rimskim bogovima odgovorio je da su oni demoni na što je cijela skupština skočila na noge i tražila njegovu smrt. Car se pobojao pobune i Valentina preda gradskom prefektu, a ovaj opet sucu Asteriju. Gradski je prefekt starca svećenika Valentina dao išibati, a zatim naredi da mu odrube glavu.
Bilo je to 269. godine na Flaminijskoj cesti.
Dakle, o životu sv. Valentina ima i nekih povijesno utemeljenih činjenica. Rimski svećenik i liječnik Valentin živio je u vrijeme proganjanja krsćana za vladavine cara Klaudija II i spaljen je na Via Flaminia. Papa Julius I dao je izgraditi baziliku na mjestu gdje je pokopan.
Drugi Valentin, talijanski biskup iz Terne, bio je mučenik, vjerojatno također u Rimu, i njegove relikvije su kasnije odnesene u Ternu. Današnji istrazivači se uglavnom slažu da je najvjerojatnije riječ o dvije različite verzije života jednog te istog mučenika.
Za vjernike koji se danas okupljaju oko oltara, slika i kipova sv. Valentina, neka to bude dan obnove u ispovijedanju vjere, u prihvaćanju svakidašnjeg križa, u kršćanskom životu, bez žalosnih ustupaka bilo kome ili bilo čemu. To je ono najvažnije, a objektivnu stvarnost ćemo saznati tek u vječnosti.
Post je objavljen 13.02.2006. u 08:56 sati.