Sječanje tog divnoga sna
Tog predivnoga jutra
Buđenja u lokvi krvi
i tmurnoga plača u daljini
smiješka no mom licu...
Tada se zaćuo tup zvuk
i otvaram oći i gledam,
gledam oko sebe i opet
vidim onu lokvu
Samo što plač više nije
tmuran nego kristalno čist
Jedina tmurna stvar je moj pogled
ali onaj moj smješak je i dalje tu....
Post je objavljen 13.02.2006. u 00:29 sati.