Marketing
NEDJELJNI RUČAK
Nedjeljni ručak je za mene uvijek bio praznik. Dugo godina, dok su djeca bila mala, radila sam u smjenama, pa nisam bila slobodna nedjeljom. Kasnije kad mi je to postao obavezno slobodni dan , taj dan je postao praznik. Tada smo se svi sastali za ručkom ( muž , 2 sina i ja) i uvijek je taj ručak prolazio u razgovoru, nekad i u prepiranju, tj iznošenju različitih mišljenja, i to je za mene bio praznik za uši. Jedno vrijeme nam je dolazila djevojka -od mlađeg( nažalost više nisu skupa) i bila je oduševljena kako mi o svemu zajednički razgovaramo. Bila sam jako ponosna na nas zato što smo joj se svidjeli. Sada je mlađi sin u ZGB -tamo živi i dođe ponekad kad ima više slobodnog ,ali stariji je tu svake nedjelje i mogu vam reći da ni ne ručam - dovoljno mi je da njega gledam i da pričamo o svemu što mu se dogodilo za tjedan dana. To su za roditelje radosti koje život znače jer normalno je da djeca odu svojim putem- nama roditeljima ostaju nedjelje i sjećanja.
Post je objavljen 12.02.2006. u 21:32 sati.