Prolazim neki dan pored jednog uličnog štanda s knjigama i sjetih se da već dugo planiram kupiti Idiota od Dostojevskog za poklon jednoj dragoj mladoj osobi u pubertetu. Pogledom preletim preko hrpe naslovnica koje pršte bojama kao da se unutar korica kriju kuharice (što i nije daleko od istine), sve već viđeno, niti jedna mi posebno ne privlači pažnju, a i ne pronalazim ono što tražim, pa se napokon prodavaču obraćam s upitom o Idiotu.
Njegov trenutni nestanak daha bio je prilično upečatljiv s obzirom da je na nekoliko trenutaka nestalo proizvodnje zimske pare iz dišnih mu otvora.
Šta me tako gleda? Ili sam ja nerazumljivo izmumljala pitanje s obzirom na teškoće s pokretanjem usnica i organa za govor na minus nekoliko, što rezultira nemogućnošću oblikovanja zvukova, ili se, što se čini vjerojatnije, susdržavao od smijeha pri pogledu na moje nove self-made magenta pramenove na kosi (rezultat galopirajućeg PMS-a i sistema «lakše mijenjam boju kose nego mozak»).
U svakom slučaju na odgovor moradoh malo pričekati. Na toj hladnoći sve se čini usporeno. Sekunde su minute, jer se tijelo trese k'o tanki štap kad ga zdere ledena kiša. Bi mi žao čovjeka što na tom negativnom zraku stoji po čitav dan i već sam se veselila kako ću mu barem svojom kupnjom jedne knjige malo ugrijati ruke.
No, ništa od toga. Ne, na tom štandu nije bilo te, po meni jedne od najboljih knjiga ikada objavljenih.
Dapače, nije tamo bilo ničega od Dostojevskog. Niti od bilo kojeg drugog pisca koji mi je, u doba traženja (čitaj:ranog, srednjeg i kasnog puberteta – t.j.sada) imao ulogu i vatre i vode.
Cijelim putem po povratku doma pitah se zašto je to tako?
Zašto u ponudi od nekoliko stotina knjiga na prometnom mjestu u gradu nema Dostojevskog? Eto zašto su dobre ove obljetnice navedene u prethodnom postu. Sad, kad ime dotičnog pisca počne iskakati i iz zaslona na mobitelima (mo'š mislit), možda se i njegove knjige vrate na taj jedan obični štand u gradu Zagrebu, jer po ovome što vidjeh činilo se da očekuju promet samo s kuharicama (mada gotovo svi ljudi koje znam, a koji fenomenalno kuhaju nikada ne otvaraju knjige s receptima, jer koriste vlastitu maštu) i priručnicima za uspješno odricanje (od rada, ideja, hrane, pića, užitaka, prijatelja, kolega na poslu, seksa, života...).
Pretjerujem, naravno. Ali, pretjeruje i vlasnik štanda s ponudom. Njegov izbor, ok. Poštujem, ali ne podržavam. Moj je izbor negodovati što na primjer, moja nećakinja, čekajući tramvaj ili prijateljicu, te rondajući ovlaš po obližnjem štandu s knjigama, neće naletjeti na odlično svevremeno štivo (samo mi, molim vas, nemojte sad pričati bajke o školskoj lektiri).
Ma, dobro, priznajem, i Dostojevski i vlasnik štanda samo su mali dio, tek simbolički prikaz mog trenutnog stanja svijesti koji bi se ukratko dalo opisati sa: "bijes kao rezultat otpora prema trenutnom mainstreamu" – od glazbe, pa nadalje.
Sama sam si kriva što ne mogu prihvatiti dobronamjeran savjet «go with the flow» i ne raditi ništa po tom polju. I nastavit ću prigovarati svakom prodavaču knjiga ili glazbe, svakom konobaru u kafiću koji mi donese pivu nepovoljne temperature (grr mrnj!) ili odfrlji neku tuptup mutikanu da se ne može razgovarati za stolom, svakom potencijalnom sponzoru kulturnih događanja koji nije dovoljno altruistički nastrojen prema off-mainstream manjinama (trenutno je to jedan od većih razloga mojih «divljanja»).
I 'ko je tu lud?
Ja, naravno!
Vidi se po pramenovima.
No, to je samo u PMS-u koji se (that's karma, my friend), po dobrom starom običaju poklapa s danima pred puni mjesec.
Inače sam mirna k'o janje (koje ne zna šta mu se sprema).
Hm, jedino pramenovi ovaj put ostaju kao malo dugoročnija posljedica. Pa, dobro, barem uveseljavam ljude na cesti: neki dan, nakon nekoliko širokih osmijeha, da ne kažem smijeha, od strane nepoznatih prolaznika, upitah Soulmatea: «Izgledam k'o cirkus, jel da?» On je samo klimnuo glavom u znak potvrdnog odgovora i složio dobroćudnu facu tipa «ma, navikli smo».
Connection to the left side of the brain failed.
Please, try again later.
Thank you for your (life-long) patience.
Post je objavljen 12.02.2006. u 19:59 sati.