Joj u klinac i ovo današnje studiranje... po završetku studija osim diplome upisat ću si u tablicu postignuća čoravost, tikove lijevog kapka i pomahnitalo trzanje nogama u stilu kobile i sve to na spomen riječi anketa, intervju, uzorci... my Bože... što se tiče raznih distorzija u mojoj i ovako multiploj ličnosti moći će se pribrojiti razna još nedešifrirana sranja koja će predstavljati moju profesionalnu zanimaciju do kraja života! I sve će to još zabilježiti naš DEDA DREN i onda sam stvarno sjebitis... al neka bar ću biti bogatija za još jedno iskustvo i znanje, isplatit će se sigurno jer bez znanja o skalama procjene moj život bio bi oskudan, patetičan i jadan. Zato treba raditi na svom znanju. Objasnimo ovo pobliže na jednom primjeru iz svakodnevice. Postoji li neka kovarijanca u konzumaciji alkoholnih sredstava subotom i radnim danom? Ovaj postupak zapravo može biti korelacijskog tipa ako želimo samo promatrati i bilježiti reakcije ispitanika. Ali još bolje ga možemo eksperimentalno provjeriti( znam da svi znate kako) i dobit ćemo pouzdanije podatke, a mogućnost alternativne interpretacije biti će ravna nuli.... Zapravo pravi zaključak je da nam naš program studija koje je osmislilo ministarstvo zajedno s dragim Šuletom pruža niz mogućnosti za istraživanje i upotpunjavanje naših avanturističkih duhova željnih znanja. I osim toga ovaj program je kreiran tako da osim osnovnog cija za podcilj ima zbližavanje studenata/ica i stvaranje grupne solidarnosti koja će nam pomoći da se po završetku studija lakše i bolje uklopimo u društvenu cijelinu... eto to je svrha neeksperimentalne metodologije u psihologiji. denSER
Post je objavljen 12.02.2006. u 19:50 sati.