Marketing
"Preko bare"
Danas nema neke posebne teme. Naime, štrajka onaj dio mog mozga zadužen za takve teme.
S obzirom da nisam fan noćnih izlazaka, danas sam bila na jutarnjoj kavi s prijateljicom i nekako smo došle na temu jednog obiteljskog prijatelja koji već godinama živi u SAD-u. Kao klinka bila sam oduševljena njime. Sviđao mi se način na koji je pričao o tamošnjem životu, njegov brak s Afroamerikankom...
Općenito, volim slušati o raznim kulturama. A Amerika je, sa svim dobrim i lošim stranama, posve drugačija kultura od naše. Tek se u 15. stoljeću počela razvijati, pa je to neusporedivo sa našom starom Europom. Zapravo, Amerikanci i jesu podrijetlom Europljani. Samo što je vrijeme učinilo svoje.
I tako se taj prijatelj nedavno vratio u Hrvatsku. Doduše, to je samo bio posjet. Rekao je nešto što me prilično iznenadilo. Naime, tamo poznaje više Hrvata nego Amerikanaca. Gdje god u svijetu bili raštrkani, mi se Hrvati uvijek nađemo. Ali život je tamo doista drugačiji. Drugačije radno vrijeme, običaji, hrana (kaže da je umirao za puricom s mlincima).
Uvijek je tvrdio da sam ja kao stvorena za odlazak tamo i još je dan danas uvjeren da ću otići "preko bare".
E pa neću. Ne bih ja mijenjala našu Hrvatsku za nijednu drugu zemlju. Istina da nam trenutno nije bajno, ali ne mogu zamisliti život negdje drugdje. Uzmimo za primjer naše more. Gdje se može naći takva obala, hrana i klapske pjesme? Nigdje.
Ili pak Slavonija, Zagorje, Gorski kotar. Volim svaki dio naše zemlje. Jer ipak smo mi tu od stoljeća sedmog.
Da, ljudi odlaze. Razlozi su razni? Trbuhom za kruhom, rekli bi mnogi. U inozemstvu su bolje plaće, možda su i bolji životni uvjeti. I ne krivim ih. Nije ni čudno što smo u svojevrsnoj krizi: svi pametni i obrazovani nam odlaze. Svaka im čast što imaju dovoljno hrabrosti i volje živjeti tako daleko. Ali ja se držim tu. Ionako mi kažu da sam tvrd orah. Moram opravdati svoju reputaciju:-)
Post je objavljen 12.02.2006. u 23:36 sati.