Ravnica bespuća beskrajno duga,
užarena površina asfalta
i...
ja!
Ja na uzavrelom asfaltu,
niz lice znoj se cijedi,
kroz otvoreni prozor vjetar vijori,
a oko mene ...
bespuće,
beskraj,
samoće,
u napuštenim poljima,
kraj kojih prolazim,
čiji urod pojela je globalizacija!
U
bespuću,
beskraju,
samoće,
kosac ne kosi,
traktor ne ore,
hrana sa avionom iz dalekih zemalja stiže!
Traktor sad korov pokriva,
kosa je u paučini,
a narod u hladovini!
čeka novi let,
novu akciju
i...
još veće sniženje!
Post je objavljen 12.02.2006. u 14:13 sati.