"Sve to nekadašnje, prošlo, učini mu se sad kao da je negdje duboko, dolje, jedva da ga vidi pod nogama, i one nekadašnje misli, i nekadašnji zadaci, i nekadašnje teme, i nekadašnji dojmovi, i cijela ta panorama, i on sam, i sve, sve... Kao da leti nekamo uvis, a sve se gubi pred njegovim očima... Učinivši nesvjesnu kretnju rukom, odjednom oćuti u stisnutoj šaci novčić od dvadeset kopjejaka. Otvori šaku, zagleda se u novčić, izmahne i baci ga u vodu; zatim se okrene i pođe kući. Baš kao da je u tom času škarama odrezao sam sebe od svih i svega."
- ulomak iz Zločina i kazne (Dostojevski)
Ovaj dio mi je prekrasan... i pronašla sam se u njemu...
Post je objavljen 12.02.2006. u 12:48 sati.