Jucer sam reko da bi se napio ko zvijer, e pa danas jos nisam al ocu...
Nazvao sam svoju najdazu, odlazi...
Sada mislim da je bilo najbolje da ju nisam zvao...
Opet sam sam s njom u srcu...
Ide u njemacku radit i ko zna kad cu je opet vidjet, ovod trenutka znam da mi se rusi svijet...
Grlim ju, osijecam ju, samo moju, jedinu hladnu samocu...
Svuda je oko mene...
Cak mi je danas dan bio prilicno dobar...
Vesal je, skace, alkohol u mojim venama...
Cemu slavit jebeni zivot kad samo patnja je na repertoaru...
Dragi moji citatelji, htio bih vam sada opisat svoju tugu, al nemogu pogodit pravo slovo na tipkovnici, pa da pocnem...
Tako sam bio sretan kada sam joj cuo glas...sve dok mi nije rekla tu jebeno tuznu vijest...
Mozda nije u redu al idem nastavit tugovat i patit...
Kad-kad se pitam cemu voljet kad je to samo bol...
Cekat cu je pa makar da zadnjeg dana ovozemaljskog zivota, a mogu i na onozemaljskom svijetu...
Ljepi pozdrav do sljedeceg posta...
Post je objavljen 12.02.2006. u 04:21 sati.