Kako god ga odlučili danas-sutra nazvati svejedno je, tragedija ove apsurdne situacije će ta imena svesti na isto. Jer ratove, ajmo iskreno, ponekad stvarno vode karikature.
No ja ću danas o neobičnim nazivima ratova! Jer to je ono što mi se mota po glavi dok gledam ovaj novi, iscenirani, milenijski, iskarikirani, karikaturalni rat koji se rađa - neobični nazivi ratova i još neobičniji (gluplji?) povodi koji su ih kroz povijest pokrenuli.
A ratovi stvarno mogu započeti zbog najglupljih sitnica. Ali ono stvarno najglupljih. Malo sam si dala truda i istražila ovu temu. I ne samo da sam potvrdila tezu o glupim razlozima, nego se sad pitam kako je čovjek kao Homo Debilikus uopće uspio preživjeti? Ponekad su cijele zemlje gubile osjećaj za što se to u biti - vrijedi boriti. Naišla sam na tako luda imena ratova koja raspaljuju maštu o pozadini cijele priče. Pa idemo o njima (ali prvo ću preletit one poznatije koje su nam tuvili u školi).
Preskočit ću one klasične tipa Sedmogodišnji, Tridesetogodišnji ili Stogodišnji - tu je odmah jasno u čemu je stvar. Toliko su trajali da su svima dopizdili pa su ljudi na kraju izgubivši svaki pojam o vremenu počeli govoriti: Aj u kurac ovaj rat traje već sto godina! Ali na primjer - Hladni Rat. Što je tu bilo hladno? Jel´se vodio na Sjevernom polu? Nije. Na Južnom? Nije. Jesu ratovali frižideri? Nisu. Končar i Gorenje? Nisu. Ne kužim, što je onda bilo hladno? James Bondova muda, 007 (ovo 7 je vuneni nakurnjak)? Mejbi. Ah pa da, narod se smrzo kad je vidio koji idioti drmaju Zemljom! Logično.
Pa recimo Opijumski Rat. Daleki Istok. Tu je na prvi pogled sve jasno, neko se puno nahaširao, pa mu se pomutila pamet. He-he kad bi sve bilo baš tako, ali nije. Da je trava bila pravi povod, rata ne bi ni bilo. Podiliš travu i ko će ti ratovat, niko brate, niko! Jel´tako Bob?
Pa onda onaj Bokserski Ustanak iliti Rat. Opet Daleki Istok (mašta odmah crta divizije superteškaša i perolakih, Tysona na jednoj i svjetskih ušesa na drugoj strani), no da ne bi bilo zabune – ovaj rat ipak nema veze sa boksom!!! To se samo ekipa tako zvala.
Ili engleski Rat Ruža! Britanci su tako osjetljivi na svoje cvijeće, ful ih kužim. Gredice sa cvijećem, ne? Neš ti na moje lukovice, smeće jedno vrtlarsko! PAU-PAU i grabljicama pobije po grada. Ili u hrvatskoj verziji - stavite skupa dvi Ruže pa ih pustite da se mlate. Ja se odmah kladim na onu Ružu iz HSPa, ta bi s lakoćom prebila i vola u kupusu. A sad o pravim zvijezdama večeri, bez zajebancije obećavam, pazite ovdje ima takvih bisera…
Dječja Krusada iliti Dječji Križarski Rat, (Njemačka i Francuska) 1212.
Neki se beskrupulozni srednjovjekovni gad sjetio da bi Kristov grob mogli osloboditi samo nevini, pa je fino isprao mozak 10, 11, 12, 13godišnjim dječacima i djevojčicama, uvalio im zastave, koplja, mačeve i poslao ih u rat: Idite dječice, za slavu božju! Djeca, okupljena u tri velike vojske (riječ je o cifri od tridesetak tisuća) iako apsolutno nevina - nisu ni došla do Svete Zemlje. Velika većina je pomrla od gladi, drugi dio je zarobljen u primorskim gradovima i prodan u roblje (desetogodišnje, pa čak i osmogodišnje djevojčice u bordele), treći dio je lažno ukrcan na brodove za Svetu Zemlju a u stvari otpremljen u Afriku arapskim trgovcima robljem. Samo se mali broj dječice vratio kućama, a kad su ih pitali što ih je navelo na taj pothvat djeca ni sama sebi nisu mogla objasniti tu zaluđenost.
Eto dokaza da je fanatika spremnih na manipulaciju masama - bilo i uvijek će ih biti.
Nogometni Rat (El Salvador protiv Hondurasa) 14-30.srpnja, 1969.
Napetost zbog nogometne utakmice nacionalnih momčadi, ali i gospodarske nejednakosti dviju zemalja, eskalirala je u rat (ma fakat je Ćiro tamo bio). Prvo su nakon utakmice salvadorski imigranti izbačeni iz Hondurasa, da bi zatim krenule borbe. U 16 dana ubijeno je nekih 2000 ljudi (ali ne i Ćiro).
Rat Psa Lutalice (Grčka protiv Bugarske) 1925.
Pas jednog grčkog vojnika zalutao je preko granice u Makedoniji (a da nije ponio putovnicu, a je bija blesav), a kad je vojnik za njim potrčao bugarski su ga vojnici lipo izrešetali (vojnika bolan, ne znam šta je bilo sa pasom). Grčke su trupe na to napale Bugarsku. Poginulo je preko 50 ljudi, a onda je morala intervenirati i Liga Naroda da zaustavi krvoproliće.
Svinjski Rat (i ja mislim da je svinjski) između Austro-Ugarske i Srbije 1906-09.
Srbiji je bilo zabranjeno prodavati svoje svinje Austro-Ugarskoj (a?!?). Srbi su se željeli otarasiti Austro-Ugarskog trgovačkog monopola pa su započeli trgovati sa Francuzima, mijenjajući svoje svinje za njihovu robu. Na to je Austro-Ugarska blago rečeno popizdila i natjerala Srbe da za svoje svinje traže novo tržište (a gdje su ga našli?).
Rat Žene Koja Je Pobjegla (Afrika protiv Velike Britanije) 1879.
Umblana, žena Sitlaya poglavice Zulua, pobjegla je od (očito ljupkog) muža i sakrila se na britanski teritorij. Pristojni Zului su je ipak pristojno našli i nepristojno ubili. Na to su pristojni Britanci proglasili rat jer su nepristojni Zului prešli na njihov teritorij (a da se prije toga nisu najavili na čaj, sram ih bilo kad su nekulturni). I onda su fino pristojni Britanci bidne Zulue nepristojno satrali sa zemljom.
Rat Jenkinsovog Uha (Velika Britanija protiv Španjolske) 1739-43.
Rat je objavljen kad se kapetan Robert Jenkins pojavio pred Parlamentom držeći u ruci ostatke svog uha (opet Tyson?! u jebate!). Tvrdio je da su mu ga odrezali Španjolci (ma kakvi Španjolci čovječe! Tyson! Tyson, lipo ti velim!) jer se iskrcao u Zapadne Indije, koje su oni smatrali isključivo svojim trgovačkim kolonijama. Rat Jenkinsovog Uha trajao je 4 godine, ali bez pobjednika. Na kraju je završio dogovorom (valjda su mu uho - prilipili).
..i za kraj apsolutni pobjednici u gluposti, ravnopravno dijele prvo mjesto, pripremite se:
Rat Kriket Meča, između Engleske i Zanzibara, 1896.
Provokacija je bila sljedeća: Admiral Sir Henry Rawson (zvan Biserko) naredio je britanskoj floti uplovljavanje u zanzibarsku luku, tako da bi njegovi oficiri i mornari mogli pogledati kriket meč koji se tamo trebao odigrati. No (pazi sad) tolika koncentracija ratnih brodova blago rečeno je uzbunila Seyid Khalid bin Bargasha (neblago rečeno: totalno je popizdija), zanzibarskog sultana. On je automatski objavio rat, poslavši svoj jedini bojni brod na Britance (en ti ćunca). Na to je britanska flota bombardirala sultanovu palaču srušivši je do temelja, te ubila i ranila 500 sultanovih vojnika. Kad je zatim sultanov jedini brod otvorio vatru iz brončanog topa kojim je zadnji put pucano u 17.om stoljeću, britanski su topovi i njega potopili. Rezultat svega: Zanzibar se predao, a sultan je pobjegao u njemački konzulat tražeći azil. Rat je trajao rekordnih 37 minuta i 23 sekunde. Bio je to najkraći rat u povijesti svijeta!
i Rat Hrastovog Sića (da-da, dobro ste pročitali – sića) u Italiji, 1325-37.
Ovaj je upravo nevjerojatno glupi rat počeo zbog ukradenog sića. Grupica vojnika iz Modene napala je Bolognu da ukradu smeđi hrastov sić (naglasak na smeđi!), pri tom pobivši tisuće građana. Bologna se posramljena krenula osvetiti i povratiti kako izgubljeni sić (šmrc) tako i svoj ponos. Gradovi su ratovali 12 godina, uz tisuće žrtava, da bi na kraju pobijedila Modena (što će reći da ovi iz Bologne nikad nisu dobili svoj sić natrag. Jebiga! a bija je hrastov).
Glupi povodi za ratove, ali otvoreno govoreći - koji povod za rat nije glup kad je i sam rat glup. Imamo li u ovom Karikaturalnom Ratu još jednog laureata gluposti? Mislim da imamo.
No sad ozbiljno - bilo bi isto tako glupo srž svakog rata svesti samo na njegovo ime. Jasno je da se ratovi kao takvi nikada ne bi vodili samo zbog nekog uha, svinje, sića ili crteža. Pa tako i ovaj iako Karikaturalan, niti to po svojoj ozbiljnosti jest, a niti je isključivo zbog karikature. Karikatura (a i uho, svinja, sić itd.) je samo zgodan izgovor za ratovanje onome tko rat traži.
Situacija je krajnje ozbiljna i ovo što se događa nije za podcjenjivanje, bez obzira što se radi ´samo´ o karikaturama. Baš zato što se ´samo´zbog karikatura događa ovo što se događa, moramo biti svjesni koliko je međuljudski, međureligijski i ako hoćete međucivilizacijski dijalog danas krhak. Prekrhak za izazove koji nam tek dolaze, jer kao što sam već jednom rekla stoljeće je tek počelo. A budući se ratovi već pomaljaju. Što nam preostaje? Nadati se miru i biti svjesni da rat nije igra.