Marketing
Dan zaljubljenih?
Znam, znam... Mrzite Valentinovo. Ne mogu vjerovati koliko sam tih izjava pročitala po blogovima.
Jel uopće znate otkad i zašto se slavi Valentinovo? Ne? Pa čemu onda ja služim?
Vjerojatno se nećete pretjerano šokirati kad vam kažem da su 'tvorci' Valentinova nepopravljivo romantični Talijani. Istina, postoji nekoliko tumačenja otkud potječe blagdan no potpuno je sigurno kako je samo ime dobio po rimskom svećeniku Valentinu. Naime, prema jednom tumačenju, blagdan vuče svoje korijene iz svečanosti pastira imena Luperkalije, a koja se održavala u starom Rimu. U ranim danima Rimskog Carstva, divlji vukovi lutali su po obližnjim šumama i narod je pozvao jednoga od svojih bogova, Lupercusa, da vukove drži što dalje od ljudi i da štiti njihova stada. Zahvaljujući tom događaju, narod je 15. veljače počeo održavati festival u čast ovog zaštitnika stada od vukova, a istovremeno je taj blagdan postao i slavljenje dolaska proljeća (naime, po tadašnjem kalendaru s početkom veljače zaista je i započinjalo proljeće). Tijekom tog blagdana odvijala se jedna simpatična ceremonija. Ispisivala su se imena djevojaka na komadiće papira koji su presavijeni i stavljeni u duboki vrč, nakon čega su ih mladi momci izvlačili. Ona djevojka čije je ime neki mladić izvukao, trebala je postati njegova "draga", a ovaj običaj, za koji se pretpostavlja da je originalni izvor Valentinova, kasnije je dobio ime po jednom potpuno drugom događaju. Evo jedne prekrasne priče...
U Rimu, još dok je kršćanstvo bilo potpuno nova i mlada religija, živio je svećenik Valentin. Tadašnji car, Klaudije I, naredio je svim vojnicima da se niti slučajno smiju ženiti ili zaručivati, jer je držao da se vojnici (kao oženjeni ili zaručeni muškarci) neće htjeti boriti u njegovim ratovima, već će radije ostajati kod kuće sa svojim obiteljima. Svi svećenici odlučili su poštovati ovu carevu odluku pa nisu više htjeli vršiti sam obred vjenčanja. Svi, osim jednoga... Svećenik Valentin oglušio se na carevu odluku i počeo je potajno održavati ceremonije vjenčanja svih mladih parova koji su to željeli, sve dok ga nisu ulovili i bacili u tamnicu. 14. veljače (večer uoči rimskog proljetnog blagdana Luperkalije) svećeniku Valentinu odrubili su glavu. Nedugo nakon smrti narod ga je proglasio svecem pa kada se u Rimu učvrstilo kršćanstvo, svećenstvo je odlučilo spojiti blagdan Luperkalije i smrt Svetog Valentina u jedan. Odredili su da će se novi praznik slaviti 14.,a ime su mu dali u spomen na ovog sveca. Naravno da postoje i druge teorije o porijeklu ovog praznika, pa se mogu recimo pronaći teze da potječe od nekih poganskih obreda, dok druge pak govore kako se u srednjovijekovnim vremenima vjerovalo da se ptice počinju pariti 14. veljače, pa otuda običaj slanja " Valentinovskih" čestitki.
Ja priznajem da mi taj dan nije posve mrzak. A ujedno i priznajem da ne volim one tradicionalne crvene i ružičaste motive i poklone: srca, plišane igračke, šalice s motivima ruža... Takav ljubitelj komercijalizacije ipak nisam. Ono što mi smeta je gledanje na taj dan kao obvezu. Jadni dečki se ne mogu odlučiti što kupiti curama ako da se vrši pritisak. To mi se nimalo ne sviđa. Valentinovo je samo dan i slučajno se njime slavi ljubav. Sigurno nema takve strke na Dan antifašističke borbe, Dan borbe protiv AIDSA i sl. Malo smo pretjerali u slavljenju dana zaljubljenih, ali ne smijemo ga ni zanemariti.
Zato, ako ste zauzeti i ako volite taj blagdan, poljubite svoje cure/djevojke/žene/partnerice, recite im nešto lijepo, a ne morate pljačkati trgovine da im kupite plišanog medu.
A ako ste single... ma zgrabite nekog stranca/ strankinju na cesti i čestitajte mu/joj od srca Valentinovo.
A tko ne voli Valentinovo... ne izlazite iz kuće jer vam prijeti opasnost od previše prizora zaljubljenih parova.
Post je objavljen 13.02.2006. u 23:21 sati.