Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/luna1971

Marketing

raspad

uf, mozak ce mi eksplodirati!!
legnem (da spavam, afkors) i treba mi barem 2-3 sata mi mozak prestane raditi i da mogu zaspati.a oci mi se onak trzaju, iz svega toga moglo bi se zakljuciti da sam napeta!
i jesam, na faksu je ludnica, rok za rokom i ..prolazim, za sada sam sve dala, ali svarno,mozgu treba odmor, i jos sam se budala počella zivcirati oko ocjena, muci me kaj neke osobe koje su inace imale gore ocjene-sad ce imati bolje..mislim zast se opterecujem time??
i jos me ljuti kaj prodem od prve i onda ovi kaj nisu poslije dobe bolje ocjene..a ti to lijepo sve sredis od prve i imas manji broj bodova..trebali dati neke dodatne bodove onima koju su polozili od prve..jer ovo vise nije faks...ovo je..ne znam..ali ovo nije faks u klasicnom smislu. naime svodi se na to..da faks uopće nije tezak,samo je premalo vremena, jer nam bacaju rokove jedan za drugim..tj za spremanje imas 2 ili jedan dan..i na kraju ti ocjenu diktira razlika u bodu... uffffffff ljuta sam!!!!!!!!
ma da, da ne kompliciram tu s faksom,vec i sama sebi idem na zivce jer sama vodim one spike tipa..joj , gad demet dobila sam 4,a svi 1,,osim njih par koji su dobili 5,a meni eto fali bod do 5 i ocu si kosu počupat.

mrzila sm takve osobe,a eto, da se pogledam sada.

uzas, frendica mi odlazi , ono jedna od prerijetkih koja je ostala od generacije, onno,mislila sam da uvijek kad se vratim iz zg da ce me uvijek docekati ona i jos jedna cura, ali eto..ne..i to gubim..bojim se da cu ostati sama!! tu u zg nisam s nikim tak bliska..mislim ima par ljudi s kojima sam si ono bolje, ali ne izlazimo jer svi za vikend se vracamo doma svojoj ekipici..a ...a..gdi je sada moja ekipica??
sada bi trebala i biti obljetnica 5 godina od male mature.mislim da se nitko ne zeli toga primiti..a i tko ce doci? a i nije da bs zelim vidjeti neke ljude! svi s kojima sam si bila jako dobra -ono cjem se s njima tu i tam..ali da cu sad presretna kaj cu ih vidjeti-ne! uostalom, svi slusaju narodnjake...ah..
probat cu nagovorit jednu curu nek se ona prihvati toga,
ma mrzim selo...ono velika vecina zavrso osnovnu pa neku trogodisnju pa se uda..i ono prakticki vec sada su sve cure udate,citaj ne izlaze i vikende provode doma s deckima. i poslije su granice sve vise nepremostie..ona prica koliko je salama prodala u ducanu,a ja..oke...nemam ni ja neke prestrasne teme... ali..mislim --ono i isto tak ---divljaju na te cajke..pa kaj bi me privlacilo i da s njima izlazim,
od srednje...svi smo se razisli, ali fakat...jedino se drze skupa z vikend oni koji su bili iz istog mjesta, tu i tam odem s nekim iz bivseg razreda van, ali opet ne precesto, za praznike...uzas.......!!!!!!!

a sunce tako lijepo sja..i htjela bih se setati i da mmi vjetar onak mrsi kosu..da udahnem svjezi zrak, da upijem tu vedrinu koju donosi sunce, ali eto zarobljena izmedu 4 zida, sunce mi ne dopire u sobu od zgrada..i moram samo uciniti jos jednu stvar...poloziti matku..a imam jedan,jedini dan za poloviti sve...nemoguca misija? cini ti se..
ali ispuniti nemoguci misiju i znaci osolobdenje od svega...znaci mjesec dana mmira..vracanje kuci, zabava..ali bez prijateljice :)
kako je zivot sjeban!

Post je objavljen 11.02.2006. u 13:57 sati.