Pregled posta

lanci kružnice i vrlo veliki skok

Siguran sam bio kad me poljubila da će to trajati. Bio sam siguran u to. Toliko siguran da sam to znao ponavljati par puta za redom. U toj sigurnošću, spremao sam se za još jednu kavu, još jednu priliku, dakle, da napokon nešto, zaboga, bude! Nije da sam inače interesiran samo za seks ili barenje ali ovaj put je definitivno samo to bilo u pitanju. Čini li me to lošom osobom? I bilo bi super da se ne moram toliko truditi! Da me bar poljubi danas čim me vidi! Nema veze. Okej, tuširo se jesam. Obukao se lijepo, check. Parfem, mmmmm, miriši po... po... smokvama? Nema veze. Okej, ključevi u ruke, novčanik, sat. SAT! AJME! Zakasnit ću na jebeni bus! Nema veze, možda stignem, ako ne, shvatit će. Ili što ako neće? Možda spada u onu kategoriju djevojaka koje su jako... bahate, ono, Splitski bahate. Nije da imam nešto protiv Splita, ili da sam ksenofobičan inače ali te djevojke iz splita su bahate, ono, jebeno, sa tim nekim «ja-sam-issplita» stavom kojeg izgovaraju kao jednu riječ i kad ih napola ne kužiš pa kad se naljute što ih gledaš tako zbunjeno kao da imaju nešto na faci. Kao i da nemaju, zaboga, uvijek nešto jedu, ili pak NIŠTA ne jedu, pa naravno, u Zagrebu nema ribe, jer ako putuje par sati to, elem, nije više riba nego neka vrsta mutantski poremećene ribe koja je sva svojstva koja je čine ribom na tom putu od mora do Zagreba. I onda jebote panika pošto su večina vegetarijanke i što da jedu kada je sve sa mesom? Oh, da, naravno, u restoran sa njom, i nedaj bože da ne jer će se naljutit ili nešto... Uf... No ova nije iz Splita! Ova je savršena! Siguran sam u to! Toliko siguran da sam to već ponovio par puta za redom. No svejedno će se naljutiti ako zakasnim. Uostalom to baš i nije pouzdano ponašanje da kasnim, napravit će krivi imiđ o meni. Moram požuriti! Okej, imam sve što trebam. Ponovni check: novčanik, ključevi... to je to. Otvaram vrata, zatvaram vrata, zaključavam vrata, idem niz stepenice. Vračam se, provjeravam je li sam zaključao, vračam se spuštanju niz stube. Jebote! Zakasnit ću! Na ulazu sam, ali jebote evo sad ove gospođe sa trećeg kata, ajme... mrzit ću se ako ne pridržim vrata da gospođa ne prođe. Okej, držim vrata. Čakulam dok sporo ko jebeni puž na tripu ne uđe u jebenu zgradu. Okej gospo, ćao, zbogom, brže! Okej, odoh. Trćim na bus. Skakućem! Ulazim u ukletu ulicu. Okej, priča iza «uklete ulice» je ta da je duga ko jebena Ilica i svaki put kada dođeš na njen početak vidiš bus kako već odlazi na njenom drugom kraju. Svaki put je tako. Kada sam učio gitaru i kad sam nosio sa sobom kofer na bus kako bi došao na instrukcije na drugom kraju jebenog grada (to su roditelji krivi što me tjeraju da imam hobij, koji me usto ne zanima, za koji moram svake srijede putovat sat vremena), i kada sam tako trćao na bus jedne srijede i kad mi je pao kofer i zadobio veliku rupu na sebi. Kada su to vidli moji roditelji oduzeli su mi gitaru; «ako se ne znaš brinut za kofer, nisi zaslužio gitaru». Pravio sam se ko da mi je stalo i cmizdrio neko vrijeme dok sam u glavi imao parti od sreće, no cmizdrio malo previše čini mi se jer su mi se smilovali i vratili mi gitaru. Bravo ja. No ovaj put je drukčije, vidim ja, jer busa nigdje na vidiku, što bi u mnogim slučajevima bilo loše, ali ovaj put to znači da ću taman stići. Trćim! Znojim se! A u kurac smrdit ću na spoju. Sjajno. Morat ću je sad odvesti u neki zadimljeni birc da ne osjeti. A jebeno, onda roditelji osjete smrad cigarete na meni kad se vratim i jebu me pol sata da zašto pušim. Ljubav na prvom mjestu, jebi ga, i stara je znanost to da cure ne padaju na smrad. Osim aku je to smrad seksa koji je, naime, seksi. Da, bravo, kad se napokon i ONA oznoji onda je to ok. Smrad seksa, kad smo već kod toga, i nije tako ugodan. Hvala bogu da si u ekstazi ovak i onak. Uuuu, i tuš u dvoje koji dođe nakon toga je uvijek zanimljiv. Gola koža, ajm... EJ! Dosta razmišljanja o seksu, dječaće, trk na bus. Jebote mrzim bus, mrzim ga iz zle duše. Starci me već neko vrijeme jebu da odem na vozački ali što će mi? Jeftinije se švercat ZETom! Ne naručito kada te kondukter stjera iz zadnjeg voza i kad moraš čekat jebeni noćni tramvaj, ali tko ne riskira ne profitira. I ko bira – masturbira! Uuuu izbora, bus, auto, bus, auto, gdje ću li da drkam? EJ! Smiri hormone i uđi u bus! Bus! BUS! Bus... Da im jebo mater bezobraznu a frajer je vidio da trćim ko kreten ali ne, on ode, kaj? Ko da mu se žuri negdje! Ima opet jednoteistu rutu cijeli dan, nije ko da će propustit nešto! Ja, za razliku od njega, hoću! Vadim mobitel i šaljem joj poruku. Ma kurac! Ne vadim mobitel jer sam ga ostavio doma! AAAAAARRRRGGGHHH! Falio sam bus za TRI sekunde! To je vrijeme paljenja svijetla u hodniku! To je vrijeme puštanja vode u wcu! To je vrijeme držanje vrata glupaći sa trećeg kata da uđe u jebenu zgradu. Znao sam. Cura će me odjebat zbog penzionerke. Hm. Čudno zvući. Reći ću da se zove Mrs. Robinson.



Divota! Kupila sam sve sastojke za kuglof. I sve jeftino! Ona gospođa sa praškom je bila ja ko pristojna. A kupila sam sir i vrnje i češnjak. A kupila sam i čokoladu za Stjepana kada dođe. Jao? Zar nije njemu rođendan uskoro? Morat ću provjerit na kalendaru. Znam da je rođen mjesec dana nakon Marije, no nisam sigurna koji je datum. Jao pak smo prošli Božić već moram nove poklone kupovat. A sad će valentinovo. Jao a ta srćeka na prozorima su tako divna. Moram pazit na vrećice ovaj put, prošli put su mi pale i sve mi se prosipalo po podu. Neće ovaj put valjda, neće. Evo mi ulaza, divno. Jao, a gdje su mi ključevi? Jao, gdje su li? Gdje sam li ih stavila? Pa gdje sam ih mogla staviti? Ajme pa gdje su? Jao, evo ih! Već sam se preplašila. Koji he za haustor? Ah, nema veze, evo onog dječaka sa prvog kata. Divno, drži mi vrata. Pričamo malo, vidim da je jako zainteresiran u što govorim pa ću malo usporit. Okej, sad se popeti na kat. Kada sam se uselila onda sam skakutala na kat ali danas, malo su me godine uhvatile. Nema veze, nije problem. Pa znam gospođu koja se više ne može penjati po na kat pa se stane na ulaz i čeka da je netko odnese. Zašto se ne oseli pitala sam ali ne sječam se što je rekla. Prvi kat. Divno. Ajme? Pa zvoni li to moj telefon? Ajme pa kako ću se popesti gore tako brzo, ajme?! Jao brže, brže. Dokrot mo je rekao da ne žurim ovako ali moram se javiti, kad me je zadnji put netko nazvao? Ajme, problem mi se sjetiti kada. A neću stići, bolje da odustanem. Eto baš je prestao zvoniti. Ma nema veze, sigurno neki prodavaći ili nešto. Opet zvoni! Sigurno je Marija! Brže, sad sam blizu. Ključevi, vrata, telefon! Halo!? Pa to je divno! Hvala vam! Ovo su divne vjesti! Ajme pa skoro vam se nisam uspjela javiti, zakasnila bi da niste dva puta zvali. Ne, ne, nije to već nisam mogla naći ključeve od haustora. Ne, ne, našla sam ih! Još mi je pomogao susjed i pridržao mi vrata! Ma teška su to vrata, jesu!


Gdje je on?! GJE JE! UUUUF! Mrzim kad ljudi kasne. Ali MRZIM! MRZIM! Gle ovo. Mislim ako sam ja uspjela doći na vrijeme i on je mogao. Ništa pričekat ću ga još deset minuta ako ga nema odlazim. A rekla mi ja Maja za njega da nije baš pouzdan. A i šta ona zna, ona je iz Splita. Njima sve sporije ide. Gdje je on?! I misli li me on poljubit danas? Mislim dosta mi je toga već! Zadnji put je bio blizu ali je odustao. I sad će mene krivit jer mu nisam dala do znaja da to želim. Pametni su ti muški. Bi li izlazila sa njime da to ne želim? Bi li sjedila sa njime u onim zagušljvim bircevima da to ne želim? Zašto me tamo vodi? I sad bi ja trebala njemu dodatne znakove davat, pa nek se snađe momak! I zabavno mi ga je zbunjenog gledat. A baš je sladak. Ma čekat ću ga još 20, pa možda je zapeo o prometu. Ali zašto se ne javlja na mobitel? Što je tako glup? Ili mi se neće javit? Čekam ga još 5 minuta, ima da dođe. Ali što ako ne dođe? Ali on je baš sladak, hoću da dođe! A možda zato što mu nisam davala dovoljno znakova da ga želim pa se ohladio! Moram nešto poduzeti danas! I budem! Fala bogu, evo ga! Okej, sad ću ga poljubit!






Post je objavljen 11.02.2006. u 00:48 sati.