Dan je počeo, više manje ok. Mislim, Hogsmeade, klinci sretni.... Ja sam još uvijek bila zabrinuta zbog Lare, ali sam je odlučila danas prepustiti Siriusu u ruke, a ja se posvetiti Remusu.
Kad smo došli, Remus i ja smo se odvojili od ostalih i otišli na naše staro mjesto. Kasnije smo krenuli prema Tri metle gdje je bio dogovor da se nađemo s ostalima.
Sa strane, u uličici, smo ugledaliViconiu. Plakala je. Dotrčala sam do nje i pitala je pto se dogodilo. Rekla je:
„Luciu me ostavio zbog one fufe, Narcisse Black“ Pritom je ridala i šmrcala.
Pokušala sam je utješiti:
„Ma nemoj zbog njega plakati, gad nije vrijedan. Naći ćeš ti već nekog boljeg. „
Remusu sam šapnula da kaže nešto utješno .On je pokušavao nešto izmrmljati kad sus e oko nas pojavili nekolicina smrtonoša predvođeni Severusom, Emilleom i Luciusom.
Lucius se naslonio na zid i bezizražajnog lica promatrao Viconiu. Pored njega je stajala Narcissa zadovoljno se smješkajući.
Emille je stajao iza Severus i šutke me promatrao. Tada je Severus rekao:
„Vidi, vidi. Tko nam je tu. Jedna propala smrtonoša i njeno dvoje prijatelja mješanaca“.
Tada se oglasio i Emille procijedivši kroz zube: „Severuse.....“
Viconia tiho izusti: Severuse, ne petljaj njih u ovo. Ovo se tiče samo mene i vas, pogotovo Luciusa.“
Tada Severus sa smješkom reče: „Predugo sam čekao ovaj trenutak, Izdajice. Jedva čekam da vidim izraz lica vaših prijatelja kad vas pronađu mrtve“
Remus tada vikne: „Cmizdruse! Dosta tih tvojih opakih igrica“, podogne štapić i pogodi Severusa Stupefyem.
Dok se rušio na tlo kroz jecaj prošapta: „Ubi je. Ubi ih sve!“
Ostali smrtonoše su stali u borbeni položaj uzdignutih štapiće visoko u zraku.
Odjednom smo začuli nekoliko: Omami. Smrtonoše, spustivši štapiće, prestrašeno su pobjegli u panici u nepoznatim smjerovima.
Emille je zastao i pogledao me u oči. Sa usana sam mu pročitala: „Volim te!“
Ostala sam zapanjena. Odjednom je nestao. Narcissa je povukla Luciusa i oni su pobjegli za petama ostalih smrtonoša. Dok je trčao Luciu se okrenuo i viknuo:
„Ovo je tak početak“
Do nas su došli Henry, Gabriel, Henrietta i još nekolicina Rawenclawaca.
Dok je Gabriel vezivao onesviještenog Severusa, Henrietta je otrčala po pomoć.
Henry je došao do Viks, koja je tiho plakala čučeći naslonjena na zid, i zagrlio je.
Ja sam se, za to vrijeme, tresla od silnog bjesa i mržnje smišljajući osvetu.
Post je objavljen 11.02.2006. u 12:40 sati.