Jucer sam morao napustiti computer u pola posta. Organizatorima turnira je trebao za unos rezultata na internet. Sada sam nasao slobodan lap-top, ali mu mis ne radi, pa se nekako snalazim. Vec sam natipkao dio posta, kad sve ode. Nestao prozor.
Opisivao sam jucer kako sam trazio hotel. Smjesten sam u hotel 'Abina'. Trebao sam ga naci i imao sam mapu. Krenuo sam na krivu stranu i sve mi se nekako ne slaze s onim sto je namapi, ali me neki uputise do jednoga, pa drugoga semafora. Siguran sam da su mi dobro rekli, ali sam nestgo promasio. Sada kada je vec drugi dan pri kraju vidim da sam zanemario jedno skretanje ulice. Dobrano sam se nasetao prohladnim vremenom noseci putnu torbu dok ne n adjoh ljude koji mi u cudu kazali da sam isao u krivom smjeru. Morao sam se vracati nekom paralelnom cestom i opet mi sve nekako cudno. I opet me uputise na pravi put, a meni opet cudno. Ipak sam nasao odrediste. Trebao sam u 13 sati biti na mjestu igranja ik sve mi nekako sumnjivo da cu stici. Hoptel je nakako drugaciji od meni uobicajenih hotela. Obicna kuca na prvi pogled. Na recepciji mi covjek daje kljuc-karticu. Penjem se uskim i strmim stepenicama na drugi kat. Sve je pretezno od drva, starinsko. Ostavljam torbu i uzimam neophodne sitnice i krecem do mjesta igranja. Sada cu po svom sistemu. Kakva mapa. Znam da je pored mjesta igre jedna visoka zgrada. Pogledam uokolo i vidim jednu. Ista takova po izgledu. Znam kuda trebam doci i krenem cesatom u tome pravcu. Isao sam tako i vidim da se sve poklapa s onim na mapi, ali sam ranije krenuo u krivom smjeru. Sto se relacije od mjesta igre do hotela i nazad tice, sada sam kao kod kuce.
Stigao sam na mjesto igre na vrijeme, cak s solidnom rezervom.
Nakon prve partije u prostoriji uz ovu u kojoj smo igrali pripremljen je rucak. Dobro sam se nakrkao. Slijedecu partiju sam oldigrao katastrofalnol. Osjecao sam vec solidan umor. Zbrojilo se ono s puta, pa ono trazenje hotela, pa poraz u prvoj partiji. Kao da sam pukao. Nista nije islo kako treba. Slijedilo je moje uobicajeno nezadovoljstvo kada trpam sve protiv sebe. Cudne su te moje krize. Hvata me neka objektivnost i vidjenje nemoci. Osje3cam zelju da ovdje bude netko mladji, netko kome bi ovo nesto znacilo. Kud ja ovakav nikakav. Zao mi sto nasi mladji ne krenu snaznije. Krenite, jer dolazi vase vrijeme. Ja cu vas s radoscu ispratiti u vase vrijeme.
Sada moram ponovo napustiti i ovaj lap-top.
Prijatelji dragi sve vas pozdravlja i voli vas Mladen - malo umoran, ali dovoljno jak za ovo sto vam pozeljeh
Post je objavljen 10.02.2006. u 20:02 sati.