Ubijen sam 1944. god. u blizini Gospića i zovem se Norman. Zadavili su me partizani dok sam bio na straži ali vlastita smrt mi je i dan-danas velika nepoznanica.
Da nema prokletih potresa spavao bih čitavu vječnost, to sam uvježbao kroz godine dok sam polako shvaćao da nisam sasvim mrtav. Prednost smrti je u tome što možeš razmišljati o prošlim životima pa lakše ponovno zaspeš ako nisu bili dosadni.
Upoznajte Normana; prvog blogera koji nam piše direktno iz svojeg groba. Za sad ima samo dva posta, i vrijedi ih pročitati. Daje nam uvid na malo drugačiju perspektivu. Onu o kojoj ne volimo razmišljati. Onu mrtvačku. Drugi razlog da svratite na ovaj blog jest to što on "mrtav" piše bolje od mnogo živih blogera. Na vrijeme je shvatio da svi veliki pisci ne postaju slavni za života.