U performansu građanske neposlušnosti Trokut iz 1979. godine, koji se odvijao, prema iznimnoj interpretaciji Bojane Pejić, kao site-specific performans, s obzirom da se događao na balkonu umjetničina stana u Savskoj br. 1, ali i kao time-specific performans, s obzirom da je umjetnica navedeni subverzivni performans odlučila producirati 10. svibnja 1979., na dan dolaska predsjednika Tita u Zagreb – uspostavljena je komunikacija između tri osobe: osobe koja se nalazi na krovu hotela Intercontinental preko puta umjetničinog stana, umjetnice koja se nalazi na balkonu svoga stana i policajca na ulici koji se nalazi ispred njezine zgrade. Naime, zbog cementne konstrukcije balkona akciju Sanje Iveković mogla je pratiti jedino osoba koja se nalazi na krovu spomenutoga hotela, a sama je umjetnica pretpostavila da dotična osoba ima dalekozor i walkie-talkie, kao što i policajac na ulici posjeduje walkie-talkie. Performans je otvoren trenutkom njezinoga izlaska na balkon i sjedanja na stolicu, nakon čega toči whiskey, čita knjigu i izvodi geste koje prizivaju čin samozadovoljavanja. Nakon nekog vremena policajac je pozvonio na vratima njezinoga stana i naredio da se osoba i predmeti s balkona moraju maknuti, čime prijašnji Kaos, što će reći, mogućnost samozadovoljavanja, nastoji dovesti u državni Red.
(iz teksta Suzane Marjanić "Zagreb kao poligon akcija i performansa", emitirano na HR 3 u "Kazalištarijama" 2. veljače 2005. godine)
Post je objavljen 10.02.2006. u 14:19 sati.