Marketing
Projekt 314 Ubojica vampira (Šaptanje IV.)
Nema nepoznatih pojmova samo jedna napomena. Ovdje se tvrdi da je Angel pretvorio Spikea u vampira. Da skratim dugu priču o tome i još duže rasprave koji su fanovi vodili i pisali... Govori se da je Joss ispočetka namjeravao da Angel bude Spikeov sire (Zato ga je Spike nazvao sire u "School Hard"). Također bi tako IMO imalo više smisla zašto se toliko mrze/iritiraju međusobno (pseudo odnos otac-sin, natjecanje i sl.) Međutim, Joss je to kasnije morao promjeniti na zahtjev mreže zbog 'homoseksulnih konotacija'. Za uzor demokracije ti Amerikaci znaju biti takve konzerve... Ipak izgleda da kasnije nije imao problema s tim (recimo u 4. sezoni). Vjerojatno ga je mreža pustila na miru kad su vidjeli da donosi hrpu love. Uglavnom, mnogi pisci fanfictiona uzimaju Angela za Spikeovog sirea, a među njima je i Philip.
Projekt 314 Ubojica vampira
(The Slayer 314 Project)
by Philip S.
ŠAPTANJE
8. dio: Angel
Buffy je spavala još par sati i onda nam je ispričala sve što se sjeća. Slušao sam je i jedva se suzdržavao da bjesno ne stežem šake.
Ako je Riley Finn preživio eksploziju u tom podzemnom laboratoriju bilo bi mu bolje da je kilometrima daleko. Ako ga ikad sretnem...
«Nema smisla.» Giles tiho promrmlja.
«Što?» Pitam ga, gledajući prema katu gdje Buffy opet spava.
«Ono što nam je rekla. Kao prvo, rekla nam je da je gorjela.»
Čuo sam bol u njenom glasu. Tako mnogo boli. Htio sam je ponovo zagrliti, učiniti što god treba da to zaboravi.
«I?» Pita Willow.
«Ako je bila zapaljena, pa, trebala bi biti opečena. Čak i zacijeljivanje Ubojice ne bi moglo zaliječiti takve opekotine u jedan dan. Trebala bi biti sva opečena.»
Gotovo zarežim na njega, ali znam da ne misli na takav način. Drago mu je koliko i meni što se vratila neozlijeđena. Okrećem glavu da pogledam Faith koja se nije makla sa fotelje u kutu otkad se vratila sa Xanderom i Buffy.
«A drugo,» nastavlja Giles. «To što je uopće uspjela izaći. Taj, taj cijeli kompleks je sada jedna velika rupa u zemlji. Koliko znamo nitko se nije izvukao živ, a ona nije ni ogrebena.»
«Govoriš kao da je to loše!» Willow se buni. «Trebali bismo biti sretni što je dobro, a ne...»
«Willow, u redu je!» Pokušavam je smiriti. «Moramo saznati što se dogodilo i moram priznati da možda sada Buffyino sjećanje nije najpouzdanije.»
«Jeste li ti i Spike pronašli nešto?»
Odmahujem glavom. Spike me vodio kroz tunele kanalizacije do mjesta gdje se sjećao da je izašao. Satima smo tražili ulaz, ali mnogi tuneli su se urušili, neki su se čak rastopili.
«Dolje je pravi kaos.» Kaže Spike. «Vojničići su se dobro raznijeli.»
Ne zvuči da mu jako žao zbog toga.
«Aha, izgleda da nema više nikog tko bi ti znao izvaditi taj čip iz glave.» Dobacuje Xander. Moram priznati da mi je drago što više nisam meta njegovog neprijateljstva. Spike je ljut, ali ništa ne odgovara.
«Jesi li našla što o onom Finnu?» Pitam Willow koja otkad se Buffy vratila gotovo neprestano radi na računalu.
«Ništa korisno. Po dokumentima koledža dolazi iz Iowe, sasvim obični farmerski dečko. Ne spominju služenje u vojsci ni ništa slično.»
«Možda mu to nije ni pravo ime, samo nekakav izmišljeni indentitet» kaže Giles.
«Jedina nada nam je da nađemo neki ulaz u taj laboratorij.» Pogledam ostale. «Možemo pokušati naći ulaz sa površine kad padne mrak. Ako je išta ostalo nekon eksplozije.»
Spike šuti. Znam da će doći s nama, zato jer se nada da će naći nešto što će mu pomoći da izvadi čip, a i zato jer zna da ću ga ubiti čim učini nešto sumnjivo. Onemogućen kakav je, ne može se ni braniti, pa će slušati. Zasad.
Ponovom gledam Faith. Xander nam je rekao što se dogodilo kad ju je Buffy napala. Buffy se uopće ne sjeća toga. Kako bilo, Faith je mogla iskoristiti priliku i ubiti Buffy. Nije to učinila, pa joj valjda možemo vjerovati. Zasad.
«Zalazak sunca je za dva sata.» Kaže Giles dižući se sa trosjeda. «Mogli bismo se malo odmoriti do tada.»
Willow i Xander odlaze, obećavajući da će se vratiti za dva sata. Spike sjeda pred televiziju i okreće na neku seriju. Faith ostaje sjediti na fotelji, ne skidajući pogled sa vrata na katu iza kojih se odmara Buffy.
Pridružujem se Gilesu u kuhinji. Upravo stavlja nešto krvi u mikrovalnu pećnicu.
«Zabrinut sam, Angele.» Tiho mi kaže Giles. «Za Buffy. Je li ti se činila... zbunjenom?»
«Misliš na ono kad je razgovarala još sa nekim osim s nama?»
Giles potvrđuje glavom. «Tužila se da joj netko šapće. I govori u snu, razgovara s nekim. Nadam se da je to od stresa nakon eksplozije, ali...»
«Ali ne znamo što su joj ti vojnici učinili, slažem se. Moramo stalno paziti na nju.»
Giles ponovo kima, popivši malo svog čaja.
«Drago mi je da si ovdje, Angele.» Kaže mi nakon nekoliko trenutaka šutnje. «Otkad si otišao Buffy je... drukčija.»
«Drukčija?»
«Ne izvana, ne. Ali bojim se da Buffy nije baš dobra glumica. Bojim se da samo glumi da je sretna. Iznutra još pati.»
Uzdahnem. «Bilo je bolno za oboje, ali nije bilo alternative. Ne možemo imati zajedničku budućnost, Gilese, znaš to.»
«Znam, da. Samo se bojim da Buffy to ne podnosi dobro. Postaje... neoprezna. Govorenje gotovo neznancu da je Ubojica je samo dio toga. Zabrinut sam.»
«Zar misliš da možda gubi...»
Ne izgovaram izraz do kraja, ali Giles zna što mislim. Čekam da zaniječe, ali on to ne čini.
«Morat ćemo je pozorno motriti.»Kaže Giles ponovo pijući svoj čaj.
Pijem zagrijanu krv i pokušavam ignorirati loš predosjećaj koji mi se širi u utrobi.
**
Još je pet minuta do zalaska sunca i svi su spremni za traženje odgovora. Samo se nadam da ćemo naći nešto. Kao što sam očekivao, Faith je ustala i pridružila nam se bez riječi. Jedva je je reagirala kad sam joj ranije zahvalio što je našla Buffy. Kao da pokušava nestati, izbjegavati poglede dok ne bude osjećala da se malo iskupila.
Znam kako je to.
Krenuli smo da izađemo kad Buffy siđe s kata.
«Idem s vama.» Već je obučena i izgleda gotovo zdravo. Malo prezdravo.
«Buffy, mi...» počinje Giles.
«Idete u onaj podzemni laboratorij,» Kaže bez prizvuka pitanja. «Idem s vama.»
Prilazim joj. «Buffy, jesi li sigurna da možeš?»
«Moram doznati što mi se dogodilo, Angele.» Kaže mi tiho. «Znam da su mi nešto učinili. Moram doznati što mi se događa. Zašto stalno čujem... moram doznati.»
Podijelim zabrinut pogled sa Gilesom, ali slažem se kimanjem. Buffy iznenada skreće pogled s mene na Faith.
«Zdravo, B!» Nakon trenutka ledene tišine kaže Faith.
«Zdravo, Faith.» Buffy odgovara sa potpuno bezizražajnim glasom.
Nagne glavu na stranu kao da nekog sluša. Onda ponovo pogleda Faith.
«Napala sam te.» Kaže kao da se tek sad sjetila. «A ti...»
«Oprosti zbog toga.» Faith odgovori tiho. «Mislila...mislila sam da je najbolje...»
«Razumijem.» Buffy kaže. «Izgleda da onda nisam bila baš svoja. Hvala ti.»
Nisam siguran što sad Buffy misli. Lice joj je poput maske, ali prije nekoliko sekunda sam jasno vidio oprez i neprijateljstvo. Između dvije Ubojice je mnogo neriješene ljutnje. Čini se da je Faith spremna iskupiti se za sve što je učinila. Ne znam je li joj Buffy spremna dati novu priliku. Pogotovo sada.
«Pokret, ljudi!» Kaže Buffy odlučna izraza.
Kimam, dajući Gilesu bezglasno obećanje da neću skidati oči s nje. Uzimamo oružje, iako sumnjam da će nam trebati. Sumnjam da je išta živo ostalo dolje. Možda nije ostalo baš ništa, ni živo ni mrtvo.
Samo se nadam da ćemo naći neke odgovore.
«Začepi više!» Buffy mrmlja sebi u bradu i to me uznemirava.
__________________________________________________________________________________________________
9. dio: Faith
Angel i onaj Spike su konačno našli ulaz u ovaj... što god da je. Na trenutak sam mislila da ćemo svi poginuti dok smo puzali kroz napola urušeni tunel sa stropom par centimetara iznad glave. Gotovo sam sigurna da je zadrhtao. Vidjela sam podrhtavanje.
B hoda ispred mene i držim razmak od nje. Nešto je... ne znam. Nešto nije u redu s njom. Prije, dok smo još bile okej, uvijek sam je mogla osjetiti. Osjetilo Ubojice osjeća osjetilo druge Ubojice ili tako nekako. Znala sam kad je bila u blizini i ponekad čak i što misli.
Sada je ta veza prekinuta. Ili možda nije, nego je samo isključena. Sve što dobivam od nje je hladnoća i nekakve zbrkane slike. Poput sjena. Ne znam, možda je to od kome. Ili možda jer je B nedavno gotovo poginula. Ili možda jer sam sve tako opako zaribala pokušavajući joj ukrasti momka i ubiti prijatelje. Aha, vjerojatno je u tome stvar.
Nešto se promijenilo. Ne samo sa B, nego i sa mnom. Prije... prije nego se sve dogodilo stalno sam se osjećala tako... ljutito. Mislila sam da mi svijet duguje nešto. Možda bolji život. Da bi svi trebali skakati na moju svaku želju jer sam Ubojica. Kad sada pomislim na to ne razumijem što mi je bilo. Zašto sam činila sve to? Samo zato jer se neki stari obožavatelj demona ponašao poput oca kojeg nisam imala i popušila sam to?
Sada se osjećam drukčije. Otkad me probudio onaj san, osjećam se drukčije.
Prvi put u životu se osjećam cjelovitom.
«Približavamo se.» Kaže Spike. Bio je u mom snu i ne mogu skopčati zašto. Nikad ga prije nisam vidjela, zašto bih ga sanjala? Nikad prije nisam imala te proročke snove, zašto ih sada imam?
Došli smo do nečega što se čini kao da je bilo križanje hodnika u prošlom životu i Spike gleda u tri moguća smijera kojima možemo nastaviti. Ni jedan ne izgleda baš obećavajuće. Kako god su ti hodnici izgledali prije, sada su rastopljeni i tako izobličeni da je pravo čudo što se nisu urušili.
Naravno, to bi se još moglo dogoditi.
«Bilo je... tu negdje bi trebala biti nekakva velika središnja prostorija.» Kaže Spike nesigurno. «Tu su obavljali sve pokuse.»
«Središnja laboratorijska jama se urušila.» B jednostavno izjavi. «Moramo ići ovim hodnikom.» Pokazuje na jedan hodnik.
Svi bulje u nju, uključujući i mene.
«Što je?»
«Buffy, mislio sam da se ničeg ne sjećaš odavde.» Kaže Angel blago. Uvijek tako govori kad razgovara s njom. Glasom poput baršuna. Sranje, poslušaj me! Zvuči kao da se još palim na njega.
Možda se i palim.
«Ne sjećam se.» Kaže B. «Samo... znam. Ne mogu objasniti, ali jednostavno znam.»
Angel i Giles, koji je inzistirao da ide s nama, opet razmjenjuju zabrinute poglede. Ne čudim se. B nije dobro. Na putu ovamo je stalno mrmljala, govorila nekom da začepi. U očima joj je ponekad čudan izraz, kao da netko drugi gleda iz njih. Netko tko nije B.
«Dobro, onda idemo tim hodnikom.» Kaže Spike namješteno veselo. Očito mu nije drago što je ovdje. Giles mi je rekao skraćenu verziju Spikeove bigrafije. Opaki vampir, Angelovo 'dijete', uhvatili su ga isti vojnici koji su napali B, sad ima čip u glavi koji mu ne da ikoga povrijedi. Usrana situacija za krvoločno stvorenje noći, valjda. Iako me uopće nije briga.
Spike sigurno nema nikakvog motiva da pomaže B i njenim prijateljima. Osim što ga Angel gleda kao da će ga ubiti čim učini nešto sumnjivo. Giles je rekao da se nedavno između njih dogodilo nešto loše, a sad se Spike ne može braniti... na njegovom mjestu ni ja ne bih htjela naljutiti velikog A.
«Ah, Buffy. Mislim da idemo u krivom smijeru.»
«Ne, ne idemo.» Kaže B sa potpunom sigurnošću.
«Ali već smo izašli sa zemljišta koledža i sve se više udaljujemo. Vojna baza...»
«Nije mnogo ostalo od baze.» Prekida ga B. «Ali ovdje se nešto važno događa.» Pokazuje prema nečemu na zidu.
Tek sada vidim debeli kabel ili nešto slično kako leži uz zid niz cijelu dužinu hodnika. Mora da smo već dosta daleko od središta eksplozije jer su ovdje samo površinska oštećenja. Vidim nekakve oznake na kablu.
«Slova?» Pitam se na glas.
Giles se sagne osvjetljujući baterijom da bolje vidi.
«Da, izgledaju kao rune. Poznajem ove simbole. Crna magija, koristi se za kanaliziranje demonske energije.»
«Što?» Spike uzvikne. «Kažeš da su se vojničići igrali i sa magijom? Da je ova stvar u mojoj glavi možda nekako ukleta osim što me spriječava da jedem?»
«Umukni, Spike!» Kaže Angel, dodirujući kabel rukom. «Ovim još teče nekakva energija. Osjećaj je... čudan. I nekako poznat.»
B ne gleda kabel, samo gleda naprijed u mračni hodnik. Vidim da joj se usne miču, ponovo razgovara s nekim. Što joj se događa u glavi?
«Ne!» Prošapće.
«Što je?» Angel se uspravi.
«Gilese, gdje vodi ovaj hodnik?» Kaže B približivši se svom Čuvaru.
«Pa, ako nastavi ići ravno odvesti će nas točno do... blagi Bože.»
Odjednom se prisjetim sna. Angel pjeva nešto o kraju svijeta i kako ja želim biti dio toga. Gledam na plan grada koji drži Giles, prstom prati smijer kojim ide hodnik dok ne do dođe do mjesta koje poznajem. Sunnydaleska srednja škola.
Angel ponovo čučne uz kabel, naslonivši ruku na njega. Zatvara oči kao da nešto sluša. U sljedećem trenutku se uspravlja režeći.
«Ždrijelo pakla!» Kaže uz režanje. «Ti idioti kanaliziraju energiju Ždrijela pakla!»
Bez riječi se dajemo u trk niz hodnik. Negdje u mojoj glavi Angel pjeva kako sve gori u gradu koji nikad ne spava.
«Jesi li siguran?» B pita nekoga koga ne vidim.
*****
Post je objavljen 10.02.2006. u 15:55 sati.