Surfajući webom, naišao sam jučer na hrvatsku Wikipediju i dio koji se bavi pravopisnim pitanjima. Kako se (i) ondje mogu pročitati savjeti koji više štete nego što koriste, zbog čega sam i reagirao, evo posta o takozvanom prijeglasu (tekst prenosim s te stranice, da ne pišem dvaput).
Nabrojit ću nekoliko imenica muškoga roda čija osnova završava na nepčanik odnosno palatal (č, ć, đ, dž, ž, š, nj, lj, j), a u kojima se zbog toga što u osnovi već imaju jedno -e ne provodi prijeglas pa nastavak nije -em nego -om:
Beč - Bečom
Senj - Senjom
muzej - muzejom
kelj - keljom
crtež - crtežom
trofej - trofejom.
Ako su pak imenice trosložne ili četverosložne, prijeglas se provodi bez obzira na prijašnje pravilo pa gramatički morfem ostaje uobičajeni -em, unatoč samoglasniku e u osnovi:
neprijateljem
gledateljem
slušateljem.
Post je objavljen 10.02.2006. u 12:20 sati.