Pregled posta

Zašto volimo čudovišta

U ovom eseju se spominju i lik Anita Blake i knjige spisateljice Laurell K. Hamilton koja nije izdana kod nas, ali koliko sam shvatila iz eseja pisana je vrlo slično Buffy pa se nadam da vas to neće omesti u čitanju. Inače, ne slažem se bezuvjetno sa svim u ovom eseju, posebno sa razmišljanjem o Buffyinim postupcima u 3. sezoni, ali esej je svejedno kvalitetan. Odnosi se na "Buffy" od 1- 3 sezone i nešto malo na 4. sezonu.

Mogući nepoznati pojam:

- necromancer (izvor Wikipedia)- je osoba koja se bavi nekromantijom. To je magijska praksa gdje se u postizanju nekih ciljeva ili za savjet pita duhove ili pretke. Potječe iz Grčke i nema negativan prizvuk (recimo povezuje ju se i sa Indijanskim šamanizmom), ali u renesansi se počela povezivati sa crnom magijom i demonima... Više pogledajte u Wikipediji. U knjigama Anita doslovno nakratko budi mrtvace (mislim u obliku nekakvih zombja) da ih pita nešto što klijenta naziva.

Zašto volimo čudovišta: Kako su Anita Blake, lovac na vampire i Buffy, Ubojica vampira počele hodati s neprijateljem
(Why We Love the Monsters: How Anita Blake, Vampire Hunter, and Buffy the Vampire Slayer Wound Up Dating the Enemy)
by Hilary M. Leon (Loyola University, Chicago)

Naslovni likovi fantastične dramske humoristične serije Jossa Whedona "Buffy Ubojica vampira" i romana Laurell K. Hamilton "Anita Blake, lovac na vampire" su zadnje u dugoj liniji branitelja čovječanstva protiv natprirodne prijetnje. Slijedeći stope Stokerovog prof. Van Helsinga one posvećuju svoj život uništavanju čudovišta koja prijete ljudskoj populaciji. Ipak obje žene posjeduju neke kvalitete koje ih izdvajaju od drugih slayera u povijesti. Njihove značajke su iznenađujuće, ali ono što ih čini posebno zanimljivima je koliko tih značajka dijele te moderne Ubojice.

Anita Blake i Buffy Summers su slične u mnogim karakteristikama i ne može se izbjeći usporedba između njih. Obje su relativno mlade: upoznali smo Buffy kad je bila na trećoj godini srednje škole, dok je Anita sa 23 godine tek nekoliko godina od fakulteta. Obje privlače pažnju svojom sitnom, simpatičnom pojavom, fizičkom sposobnošćom i inteligencijom. Obje se oslanjaju na duhovite, sarkastične primjedbe pogotovo kad su u opasnosti. Kao i klasični Ubojice vampira obje žene uzimaju ozbiljno svoju odgovornost da zaštite ljude, žrtvujući mnogo toga da ispune dužnosti prema onima koje štite.

Te žrtve i to što su ih Ubojice bolno svjesne daje Aniti i Buffy najzanimljiviju zajedničku karakteristiku: obje su nesklone ubojice vampira. Obje čeznu za sigurnim i običnim životom, pogotovo za normalnom vezom sa nekim suprotnog spola. Ta čežnja značajno definira ove moderne Ubojice vampira. Anita i Buffy traže način da ispune te želje dok ispunjavaju svoje dužnosti kao Ubojice vampira. U svojoj borbi, prisiljene su kao i mnoge Ubojice da se suoče sa dvosjeklim mačem svoje uloge: zaštitnici ljudi iako same nisu posve ljudi, ubojice onih koji su i grabežljivci i plijen i kao žene u čijem je životu malo mjesta za normalne stvari.

Ruka sudbine

Kendra: "Govoriš o ubijanju vampira kao da je to posao. Nije. To je ono što jesi."
Buffy: "To si naučila iz svog priručnika?"
Kendra: "Od tebe."
What's my line? Drugi dio

“Oživljavala sam mrtve i zakapala nemrtve. To je ono što radim. To je ono što jesam.”
Anita Blake, Guilty Pleasures, 79


Svojim rođenjem, Buffy i Anita su postale označene, svaka u svom svijetu, kao braniteljice čovječanstva. Kao necromancer Anita ima neke natprirodne sposobnosti obrane od vampirskim moći; one zajedno sa njenom "sličnosti s nemrtvima" (The Laughing Corpse 44) čine je jedinstveno kvalificiranom da se suočava sa čudovištima raznih vrsta koja se pojavljuju u Laurillnovom alternativnom St. Lousu. Anitino školovanje kao necromanceri njeno znanje o natprirodnoj biologiji samo jača njene prirodne sposobnosti. U nekoliko kratkih godina ona postaje službena ubojica vampira, uništavajući nemrtve ubojice. Zbog svoje iznimne vještine dobiva nadimak među vampirima: Krvnik. Anita često osjeća da nije imala baš izbora kad je postala ubojica vampira. Ona misli da je to prirodan nastavak nekromantije, ali u stvarnosti njena instinktivna vještina i osjećaj odgovornosti su je natjerale u tu ulogu. Kao i njeni kolege iz policijskog RPIT-a (Regional Preternatural Investigation Team) ona se osjeća osobno odgovornom da upotrijebi svoje sposobnosti u otklanjanju opasnost od ljudi.

Za razliku od Anite koja je ipak imala neku vrstu izbora, Buffy je bez ceremonije suočena sa svojom sudbinom kao "jedina djevojka na svijetu, Odabrana...rođena sa snagom i vještinom za lov na vampire". Ona se buni protiv te prisilne dužnosti svom prvom čuvaru Merricku i kasnije Gilesu nakon Merrickove smrti; ipak kao i Anita, ona na kraju ne može odbiti svoj poziv. Joss Whedon komentira "Buffy može negodovati, ali ona ima junačke instinkte." Shvaća da je biti Ubojica, kako joj Giles kaže, "sveta dužnost" i ne može joj okrenuti leđa.

Unatoč njihovom prihvaćanju uloge Ubojice i svim što ide uz to, Buffy i Anita se bune protiv tih dužnosti. Anita već zarana govori o "borbi bez pobjede" u Circus of the Damned; do vremena kad vidi krvave scene ubojstava u Obsidian Butterfly-u, otupljena i osjećajno iscrpljena Ubojica ozbiljno preispituje svoj izbor životnog stila. Ali ona i dalje ne zna kako napustiti svoju ulogu Krvnika. Osjećaj neizbježnosti, sudbine i neporecive odgovornosti preplavljuje obje žene stvarajući predane, ali nesklone junakinje. Buffy odlično sažima Anitine i svoje osjećaje kad kaže Gilesu "Ne moram biti Ubojica. Mogu biti mrtva." (“What’s My Line?” Prvi dio).

Kraj djetinjstva

Buffy: “Ništa više nije jednostavno... Što više znam to sam zbunjenija."
Giles: “Mislim da se to zove odrastanje."
“Lie To Me”

“Ali nekad smo bili mladi. To prolazi kao nevinost i osjećaj sa fair play. Ostaje jedino jak nagon za preživljavanje."
Anita Blake, Circus of the Damned, 250

Ubojice vampira jesu vremenski mlade, ali one sazrijevaju mnogo brže nego vršnjaci. To je dijelom posljedica sučavanja sa smrću bliskih prijatelja i obitelji u ranoj dobi. Buffy vidi smrt Merricka za vrijeme svog drugog razreda srednje, a Anita gubi svoju majku kad je imala osam godina. Te tragedije nisu nimalo izolirani incidenti u životu Ubojica. I jednoj od prvih epizoda druge sezone Buffy se sučava sa još boli kad njena simpatija iz osnovne voljno postane vampir da izbjegne ružnu smrt od raka mozga ("Lie to me"). U Guilty Pleasures Anita gleda bespomoćno kako njenog novog prijatelja Filipa sa kojim osjeća snažnu emotivnu vezu prvo muče, a zatim ubijaju. I to je samo početak:iznova i iznova, obje žene vide kako čudovišta ubijaju njihove prijatelje i voljene zajedno sa mnogim nevinim neznancima.

Proživljavanje takvih trauma, kao i nakupljanja krivnje zbog nemogućnosti da spriječe nečiju smrt, prisiljava Ubojice da odrastu neprirodno brzo. Kao što Susan Owen kaže: "U Sunnydaleu mladi ljudi moraju donositi zrele odluke prije nego im završi djetiljstvo." Zajedno sa tom naglom zrelošću dolazi i svijest o vlastitoj smrtnosti. Anita komentira, ne baš u šali, da ne očekuje da će doživjeti tridesetu iako ne čini ništa da spriječi takvu sudbinu. Buffy također prihvaća, gotovo bez sumnje, da će joj život biti kratak. U “What’s My Line?” prvom dijelu ona govori o budućnosti "neću imati problema s njom". Njena filozofija, kako kaže Willow u prvoj epizodi, je "Iskoristi trenutak jer sutra možeš umrijeti."


Zov ljubavi

Buffy: “Normalne cure idu na spoj. . . Znaš li o čemu ja razmišljam? Taktikama napada. Odsjecanju glava. Nije baš romantično."
“Halloween”

“Mali savjet. Ljudi u našem poslu ne stvaraju kvalitetne veze sa ostalima."
Edward, Circus of the Damned


Nijedna od Ubojica ne baca se u namjernu potragu za ljubavnikom. Buffy je na početku serije šesnaestogodišnja nevina djevojka, naivna i nervozna pred muškarcima i previše zauzeta svojim dužnostima da bi razmišljala o spojevima. Anita ogorčeno govori o zaručniku sa fakulteta s kojim je izgubila nevinost da bi je napustio kad njegova obitelj nije odobravala Meksičko podrijetlo njene majke. Tako da obje Ubojice osjećaju određen strah što se tiče traženja partnera. Također obje Ubojice osjećaju da njihov život ne dopušta normalnu vezu. Kao što Buffy kaže nakon nekoliko neuspješnih pokušaja."Ovo nije posao kojeg zaboraviš kad dođeš doma i maziš se sa svojim dragim." ("Doomed")

Buffy i Anita se obje boje uvoditi neratnike u svoj komplicirani život. Buffyina simpatija iz osnovne škole umire u sukobu s vampirima ("Lie to Me"); kasnija simpatija, Owen, je oduševljen sa adrenalinskom iskustvom kojeg je potakao opasni dio Buffyinog života. "Dva dana u mom svijetu," Buffy kaže Gilesu, "I Owen bi poginuo. Ili bi poginuo zbog mene. Ili bi netko drugi poginuo." ("Never Kill a Boy on the First Date"). Ona se ne boji samo da bi njen ljudski momak bio meta za čudovišta nego da bi joj momak odvraćao pozornost od njenih važnijih dužnosti. Iste strahove ima Anita kada ograničava veze sa svojim ljudskim prijateljima i odupire se zamisli da hoda sa smrtnim muškarcem. Dok žudi za normalnim mužem i domom, ona shvaća da je njen život bojište i da ne smije riskirati život nekoga koga voli u tom okolišu.

Unatoč svemu tome, Buffy i Anita si ne mogu pomoći da ne žele normalnu, strastvenu vezu i osjećaj stabilnosti i sigurnosti kojeg očekuju u takvoj vezi. Ali njihovi neobični uvjeti za prikladnog partera eliminiraju većinu normalnih muškaraca. Dvije najvažnije osobine koje trebaju je gotovo nemoguće naći kod bilo kojeg čovjeka: sposobnost da se sam obrani od čudovišta i razumijevanje i prihvaćanje uloge Ubojice u njenom svijetu. Jedini ljudi koji su svjesni Buffyne uloge kao Odabrane su njeni prijatelji koje ona ne gleda kao potencijalne ljubavnike. Anita ne treba skrivati tko je; s druge strane, teško joj je naći muškarca koji može prihvatiti njenu jaku volju, sposobnost za nasilje i opasni način života. Nijedna Ubojica također ne uspijeva naći čovjeka koji se sam sposoban boriti sa čudovištima s kojima se ona svakodnevno susreće.

Sa svojim dužnostima ubijanja vampira Buffy i Anita su neizbježno uvučene u svijet stvorenja protiv kojih se bore i provode mnogo vremena među neljudskim bićima. U svojim ulogama kao Krvnik i savjetnik policije Anita je okružena kriminalcima, ubojicama i korisnicima crne magije. Ona se također neizbježno susreće sa neljudskim stvorenjima koja se na mogu staviti pod njenim prvotnim, prilično pojednostavljenim nazivom "čudovište". Buffy se suočava sa sličnom dilemom: otkriva da je njena najbliža veza sa nemrtvima u Sunnydaleu i sam vampir i to tek nakon njihovog prvog, strastvenog poljupca. Nijedna Ubojica ne traže namjerno ljubavnika među neprijateljima, ali za svaku više uvjeta rezultira neočekivanom i snažnom privlačnošću grabežljivaca kojih su zakleti neprijatelji.

Ljubav za čudovišta

Buffy: “Volim te. Ne znam vjerujem li ti.”
Angel: “Onda možda ne bi trebala.”
Buffy: “ Možda bi ja to trebala odlučiti!”
“Lie to Me”

“Ja, Anita Blake, pošast nemrtvih - ljudsko biće sa više vampirskih vještina od bilo koje druge ubojice vampira - hodam s vampirom. Bilo je to gotovo pjesnički ironično."
Anita Blake, Blue Moon, 7

Ni Anita ni Buffy ispočetka nemaju suosjećanja za čudovišta koja ubijaju. Buffy reagira s nevjericom i užasom kad otkrije da je njen tajanstveni doušnik Angel, vampir. Ali prvotno iznenađenje brzo ustupa pred željom da njeni osjećaji prema njemu budu nekako opravdani. Očajnički pita svog Čuvara, "Može li vampir biti dobra osoba? Može li se to dogoditi?" ("Angel"). Po Gilesu pak vampiri u Buffyversu nisu osobe nego ljudska tijela posjednuta demonom. Iako vampir zadržava sjećanja i neke osobine iz ljudskog života, nema ljudskosti: "To je demon u biti. Nema ništa između." Zbog tog izravnog objašnjena Buffy nije mnogo brinula o svom svakonoćnom ubijanju vampira.

Buffy se sa Angelom prvi put suočava sa prirodnim neprijateljem koji se svojim ponašanjem izjašnjava kao prijatelj. Čak i nakon otkrića njegovog statusa čudovišta, neodlučna ga je uništiti. Zato jer nikad nije pokazao nasilje prema njoj, ali i zato jer njihova međusobna privlačnost komplicira stvari. Njeni instinkti Ubojice su probuđeni tek kad vidi da je Angel naizgled napao njenu majku. Kada se ona suočava s njim on propituje njene motive zbog kojih ga želi ubiti, sugerirajući da vidi njegovu vrstu kao obične životinje. Ona govori da ga je zbog načina skrivanja njegove prave prirode zamrzila, a on odgovara. "Dobar osjećaj, zar ne? Jednostavan." ("Angel")

Naravno, problem je u tome što više nije jednostavno. Najviše što ljuti Buffy kod njegove prevare su suprostavljeni osjećaji koje je probudio u njoj. Ne može više u Angelu vidjeti samo životinju, nego vidi osobu sa složenim osjećajima i motivima. Na kraju je ispalo da je imala pravo da ga tako gleda: Angelu je vraćena duša sa ciganskim prokletstvom i tako ga odvojila od njegovog demona. Iako i dalje ima žudnju za krvlju i vampirske sposobnosti, one su pod kontrolom njegovih snažnih ljudskih osjećaja i savjesti. Zbog toga se on želi boriti uz nju, protiv ostalih čudovišta.

U svom odnosu prema suprotnom spolu, Buffy prije slijedi srce, nego razum. Iako zna ponešto o Angelovoj krvavoj prošlosti, a i on sam sumnja koliko je pametno njihovo zbližavanje, na kraju ep. «Angel» su u zagrljaju. Njihova veza se nastavlja sa stankama i poletima, ali do ep. «What's My Line?» i Ubojica i vampir se predaju svojim osjećajima. Angel ostaje Buffyin momak, ali ne i ljubavnik sve do druge sezone; tada kombinacija seksualne strasti i uvjeti njegovog proklestva uzrokuju njegovo vraćanje u tradicionalno vampirsko zlo. Buffy se oporavlja od krvavog rezultata veze tek nakon mjeseci traženje sebe i ostaju užasni ožiljci. Očajna Buffy kasnije kaže momku koji joj se pokušava udvarati, «Ne izlazim s nikim, nikad više, zapravo» («I Only Have Eyes For You»). Kao što Mim Udovich kaže «Buffy je razvila strah od davanja povjerenja jer ako vjeruje krivoj osobi, moglo bi doći do kraja svijeta.»

U Buffyinom svijetu, Angel je iznimka u Gilesovoj priči o vampirima; ostali vampiri su potpuno zli. Za Anitu nemrtvi predstavljaju složeniji problem. Dok kod nekih nadljudska snaga i besmrtnost potiče na kvarenje i zlo, drugi imaju gotovo istu osobnost kao i za života. Na početku knjige «Guilty Pleasures», Anita sreće Williea McCoya, muškarca kojeg je poznavala dok je bio čovjek, a sad je postao vampir. Njeni suprostavljeni osjećaji prema njemu će kasnije utjecati na njen pogled na mnoge druge vampire koje ne može smatrati potpuno zlima. Buffy može prihvatiti da je Angel privlači bez da dovodi u pitanje svoju ulogu Ubojice; Aniti nije tako jednostavno.

Ipak, Anita se zbog jačih predrasuda o čudovištima, pogotovo vampirima, duže vrijeme uspjeva braniti od svojih osjećaja. Tijekom devet knjiga pokušava je osvojiti vampir gospodar Jean-Claude i Richard, moćni vukodlak. Ispočetka ih Anite odbija bez problema; u «Guilty Pleasures» priznaje svoju fizičku želju za vampirom, ali inzistira, «Znam tko i što sam. Ja sam sam Krvnica, ne hodam sa vampirima. Ubijam ih.» Kasnije kad sreće Richarda i sazna o njegovoj likantropiji, podsjeća se «ljubav prema čudovištima uvijek loše završava po ljude. To je pravilo.»(Circus of the Damned)

Kao i Buffy i Anita osjeća snažnu tjelesnu privlačnost prema svojim prirodnim neprijateljima; unatoč svemu, ona također razvija snažnu osjećajnu privrženost i za Richarda i Jean-Claudea. Gotovo protiv volje upletena u te složene romance, Anita se bori sa strahom da njena ljubav za vampira i vukodlaka ugrožava njenu ljudskost. Ona sanja o kući u cvijeću i sretnoj obitelji, daleko od užasa svijeta u kojem živi, ali ne očekuje da će joj se želje ispuniti. Kao što kaže Edwardu, hladnokrvnom lovcu na glave s kojim se često uspoređuje, «Vjerujem u brak, ali ne za ljude poput nas» (Obsidian Butterfly). Njene veze sa Richardom i Jean-Claudom ispunjavaju prazninu koja je nastala jer neće imati muža i obitelj kakvu želi. Unatoč ljubavi koju osjeća prema oba muškarca, Anita se odbija vezati za njih zbog čega se Edward naglas pita što bi se dogodilo da sluša osjećaje umjesto svog ponekad upitnog zdravog razuma.

Zbog nekoliko faktora dolazi do naglog preokreta u razmišljanju Ubojica o njihovim tradicionalnim neprijateljima. Jednostavna blizina je svakako jedan o d njih; Anita i Buffy provode više vremena i dijele snažnija iskustva i osjećaje sa svojim budućim ljubavnicima nego sa ljudskim muškarcima. Anita je stalno okružena čudovištima, uključujući Jeana-Claudoa u prvim knjigama, kasnije i s vampirom i Richardom. Angelovo prisustvo ispočetka nije tako očito, ali pojavljuje se u ključnim trenucima, donosi upozorenja o opasnosti i ostavlja Buffy dojam da stalno pazi na nju.

Također nije slučajnost da Ubojicama privlačno što su ti muškarci fizički jaki. Angel, Jean-Claude i Richard imaju i nadljudsku snagu i hrabrost. Obje žene umiruje jer su našle muškarce koji se s njima mogu boriti rame uz rame i ne moraju se stalno brinuti za njih.

Prihvaćanje društva ili bolje rečeno, neprihvaćanje je sljedeći važan problem. Ubojice uglavnom odbacuje njihova vlastita vrsta i na kraju nalaze fleksibilnija pravila među čudovištima i drugim društvenim autsiderima. Anitine moći je označavaju kao nepotpuno ljudsko biće i izbačena je iz Katoličke crkve. Buffy je uglavnom društveni autsajder u srednjoj školi i ima problematičan odnos sa svojom samohranom majkom; bar u prve dvije sezone bi se moglo reći da obje situacije nastaju zbog zbog njenog tajnog indentiteta i svega što mora raditi da ostane tajnom. Čak i kad se za nju zanima običan čovjek, kao Owen, to je spriječava da prihvati njegovu pažnju («Never Kill a Boy on the First Date»).
Dok ni jednoj od dvije žene ne pada previše teško stav ljudi oko njih, traže osobe sa sličnim iskustvima. Jean-Claude jest gospodar vampira u St. Louisu, ali mora se boriti sa ljudima da zaštiti teško stečena zakonska prava svoje vrste; Richard i njegovi prijatelji vukodlaci su označeni kao zaraženi i svakodnevnom se moraju boriti sa diskriminacijom. Ljudi se boje Angela jer je vampir, a njegova ga vrsta prezire jer ima dušu. Sva tri muškarca mogu shvatiti kako je teško biti na granici između ljudskog i natprirodnog svijeta.

Ali najvažnije da Ubojice teže za muškarcima s kojima mogu dijeliti svoju istinsku osobnost. Buffy se muči skrivanjem svog indentiteta od potecjanih momaka i traži nekoga kome će moći otkriti svoj drugi život. Angel dobro poznaje Buffyinu odgovornost i dužnosti jer on saznaje za njen poziv i prije nego se upozna s njom. U ep. «Becoming» prvom dijelu, vidimo ga kako vođen demonom Whistlerom, gleda Buffy iz daljine kad joj Merrick prvi put priđe i kasnije kad je podučava njenim dužnostima. Angel vidi da će joj biti teško i zaklinje se da će joj pomoći. To što zna za tko je i što je želi podržati u njenim naporima ga čini idealnim izborom za nju.

Anita koja se ponosi svojom ulogom Ubojice, treba ljubavnika koji neće samo prihvatiti njenu ljudskost nego i nedostatak iste. To što je necromancer i njena uloga vampirskog krvnika od nje čine posebnu vrstu čudovišta i čak i Richarda uznemiruje ta strana njene osobnosti. Ipak ironično, samo među čudovištima Anita i Buffy nalaze muškarce koji su sposobni prihvatiti ih kakve jesu.


Suočavanje sa posljedicama

Kendra: «Toga sam se bojala. (Angel) ti pomućuje razmišljanje. On je vampir, treba umrijeti. Zar jedino ja to vidim? Zar si tolika budala?»
“What’s My Line?” Part 2

«Previše vremena provodiš sa tim vražjim čudovoštima, Anita. Ne mislim sa kim hodaš. Mislim uopće. Toliko dugo igraš po njhovim pravilima da ponekad zaboravljaš kako je biti normalan.»
Rudolph Storr, Burnt Offerings, 40

Ubojice sa žaljenjem prihvaćaju da je veza sa običnim čovjekom možda nerealni cilj. Ipak, biranje ljubavnika među potencjalnim neprijateljima ima svoje komplikacije. Dok se Anita počinje odvajati od svoje vlastite bezuvjetne mržnje prema čudovištima, u isto vrijeme se mora suočiti sa žestokim predrasudama svoje okoline. Za Buffy, kad se predaje strasti koju osjeća za Angela, potiče je da laže svojim saveznicima i zasljepljuje je za opasnost koju bi mogao pretstavljati jednog dana . I uz to, Ubojice moraju prihvatiti da će možda morati uništiti svoje ljubavnike da zaštite sebe, svoje voljene i uopće cijelo društvo.

Anita zna da će biti mnogo protivljenja za njene sve jače osjećaje za vampira i vukodlaka. Trudi se tajiti svoju vezu sa Jean-Claudom, ponajviše od svog katoličkog oca. Kada Anitini najbliži prijatelji saznaju za početak njenih veza, odmah je napadnu zbog njenog izbora ljubavnika. Narednik Rudolph Storr, koji je zapovjednik Regionalnog natprirodnog istraživačkog tima (Regional Preternatural Investigation Team) jasno izražava svoje razočaranje i sumnju u njenu odanost. Detektiv Zerbrowski, također član RPIT-a, je oprezno potiče da dovede Richarda na večeru, ali sasvim odbija Jeana-Claudea (The Killing Dance). Slično razmišljanje ima i Edward koji joj nudi pomoć u ubijanju Jeana–Claudea (Obsidian Butterfly).

Među Buffyinim saveznicima dolazi do ozbiljnijih problema. Iako njeni prijatelji uglavnom prihvaćaju njenu vezu sa Angelom, dolazi do napetosti nakon što on izgubi dušu. Nakon prvotne zbunjenosti, Buffy saznaje da ga je njena žudnja za njim oslobodila ciganskog prokestva i vratila ga u zlu osobnost – Angelusa. Ispočetka ne može ubiti muškarca koji joj je bio ljubavnik i njeno oklijavanje ima katastrofalne posljedice. Uz ostala mala mučenja, on na kraju muči Gilesa i ubija Gilesovu djevojku, njegovu kolegicu učiteljicu Jenny Calendar. Buffy se na kraju suočava sa svojom odgovornošću i šalje Angela u pakao.

Umjesto da se suči sa prijateljima i obitelji nakon tog iskustva, Buffy pobjegne. Nakon što se vrati, teško vraća povjerenje Gilesa i ostalih, pogotovo svoje majke. Samo nekoliko epizoda kasnije, Angel se vraća iz pakla, traumatiziran, ali živ i sa dušom. Buffy se počne tajno viđati s njim; kada to otkriju njeni prijateklji, sučava se sa njihovim bijesom i nevjericom. Giles pogotovo naglašava svoje razočaranje jer je lagala da bila sa Angelom. Također je i podsjeća da mu je on uzrokovao veliku osobnu bol. Ali najvažnije, štiteći bivšeg ljubavnika, Buffy je stavila Angelovu sigurnost pred svoje dužnosti koje ima kao Odabrana («Revelations»). Buffy se ne zna obraniti od tih optužbi.

Uz to što se moraju boriti sa neodobravanjen svojih saveznika, obitelji i prijatelja, Ubojice se moraju suočiti sa svojim sukobljenim osjećajima za svoje odabrane partnere. Obje su prisiljene shvatiti da će jednog dana možda morati ubiti svog ljubavnika da bi ispunila svoje dužnosti prema zajednici i društvu. Buffy to zaista i napravi. Iako Anita nikad nije trebala otkriti ima li snagu volje za to, ona obavještava i svoje ljubavnike da može ubiti i jednog i drugog muškarca ako zaprijete njenom životu ili izgube kontrolu nad svojom zvijeri. Susan Owen komentira Buffyinu situaciju, ali to se može odnositi na obje Ubojice «iskusi patnju stavljanja dobro zajednice iznad svojih želja.»

Ipak sve ovo je samo zagreblo površinu izazova koji predstavlja ljubavni život Ubojica. Moraju prihvatiti da njihovi partneri nisu i ne mogu postati ljudi, ali moraju se i sučiti sa svojom ljubavlju za njih. Anita i Buffy pokazuju razumljivu neugodu zbog dubine osjećaja za njih i indentifikaciju sa stvorenjima koja su grabežljivci na ljude. Zbog povezanosti koju stvaraju sa tim čudovištima i stalne uključenosti u natprirodni svijet počinju razmatrati svoj ne-posve-ljudski status. Svaka Ubojica mora odbaciti ili prigrliti ne samo čudovišta koje voli ili se bori protiv njih, nego i čudovište koje vidi u sebi.

Ponor uzvraća pogled

«Onaj koji se bori protiv čudovišta mora paziti da i sam ne postane čudovište. I ako dugo gledaš u ponor, ponor će ti uzvraćati pogled.»
Friedrich Nietzsche, Beyond Good and Evil (The Oxford Dictionary of Quotations, 1979)

I Anita i Buffy se moraju sučiti sa tim, ali Anita to čini izravnije. Ona priznaje da kao necromancer i ubojica vampira, nema pravo gledati svisoka na čudovišta: na početku knjige «Bloody Bones» svrstava sebe među njih. Ipak uglavnom prihvaća svoje urođene sposobnosti bez da se pita o svojoj ljudskosti. Kada Papa izbaci iz crkve aktivne necromancere, ona radije postane Episkopolianka nego da suspreže svoje sposobnosti (Guilty Pleasures). Po njenom mišljenju najvažniji je njen osobni odnos sa Bogom. Sigurna je da Njemu to ne smeta, a to uvjerenje je potvrđeno kad se uspješno suoči sa demonom (Blue Moon).

Nju više uznemirava polagano nestajanje njenog nekad točno i strogo određenog morala. Na primjer, mržnja i predrasude koje jasno izražava prema čudovištima u ranijim knjigama, sve se više dovode u pitanje kako se njen lik razvija. Može se reći da je to zbog njene ljubavi prema Jean-Claudeu i Richardu, a i prijateljstva prema nekim navodnim čudovištima. Također je to posljedica i druženja s ljudima kao što su Edward, čiji su moral i etika vrlo upitni. Ti odnosi za čudovištima i ljudima je tjeraju da propituje kolika je zapravo razlika među njima.

(................)

Kao što Storr sumnja u Anitinu odanost, tako i Kendra optužuje Buffy da gubi pravu perspektivu u ratu protiv vampira. Kendra je Ubojica koja je pozvana kad je Buffy nakratko umrla u ep. «Propechy Girl». Govori o Buffyinoj simpatiji prema čudovištima, pogotovo njenoj vezi sa Angelom. Predviđajući kasnije Gilesove optužbe, Kendra zaključuje da je ljubav za Angela zasljepljuje za njene dužnosti Odabrane. Iako Kendra na kraju prihvaća njihovu ljubav, njene riječi imaju smisla pogotovo nakon Angelovog naglog preokreta u ep. «Innocence» i posljedicama toga.

Iako Buffy nije poput Anite prisiljena da propituje moralnost svojih postupaka protiv čudovišta, mora razmišljati kako hoda tankom linijom između uništavanja čudovišta i postajanjem jednog od njih. Taj problem naglašava dolazak Faith, druge Ubojice koja je pozvana nakon Kendrine smrti. Faith inzistira da Buffy treba uživati u svom poslu i da je to normalno. «Za to smo napravljene. Ako ne uživaš, nešto radiš pogrešno» («Bad Girls»). Nakon noći ubijanja vampira kad ju je Faith impuzivno povela u kanalizaciju da se bore s vampirima, Buffy Willow opisuje ushićenje koje je osjetila: «Bilo je tako intezivno. Bilo je kao... da sam se otpustila i postala ta sila. Više me nije bilo briga. («Bad Girls»). Faith ima loš utjecaj na Buffy, ohrabrujući je da više uživa u ubijanju, umjesto u pravoj svrsi ubijanja vampira: sigurnost ljudskog svijeta.

Buffy se vraća u stvarnost kad Faith slučajno ubije čovjeka i otad se uspjeva oduprijeti neodgovornom stavu druge Ubojice. Ipak Faith nastavlja Buffy tjerati u postupke koji dovode u pitanje njenu ljudskost. U ep. «Graduation Day» prvi dio, Faith otruje Angela sa mističnim otrovom čiji je je protuotrov krv Ubojice. Buffy je nađe i pokuša je ubiti na što Faith komentira gotovo ponosno, «Vidi tebe! Obukla si se u odjeću starije sestre.» Obje žene su šokirane kada Buffy konačno zabija nož u Faith, ali Faith je i drago što je gotovo ubijena. Buffy joj je dokazala da su duboko iznutra obje obične ubojice. Kasnije u ep. «This Year’s Girl» Buffy tvrdi da je pokušala ubiti Faith jer «Zaslužila si to.», ali Faith zahtjeva da se suoči sa istinom: Ubojica je bila spremna zamjeniti život čovjeka za život svog vampirskog ljubavnika.

Mnogi saveznici Buffy i Anite prepostavljaju da njihovo suosjećanje za čudovišta dolazi zbog njihove stalne blizine. Rudolph Storr, Kendra i drugi vjeruju da Ubojice počnu gubiti osjećaj za granicu između dobra i zla kad provode previše vremena među neprijateljima. Kako Anitin život postaje sve isprepleteniji sa natprirodnim svijetom, tako ona razvija snažne veze sa mnogim čudovištima osim sa svojim ljubavnicima. Između ostalih sa Richardovim čoporom vukodlaka, sa kraljem vukoštakora i s nekoliko vampirskih časnika Jean-Claudea. Čak i prihvaća zaštitu čopora vukoleparda nakon što ubije njihovog nasilnog vođu. Buffy ima slična prijateljstva sa Ozom, vukodlakom; sa Amy, vješticom i s Anyom, bivšom osvetičkom demonicom.

Ta prijateljstva koja se razvijaju nakon početka strastvenih veza sa čudovištima potiču Ubojice da odbace nekad svete stereostipe. Unatoč mišljenju svoje okoline, Buffy i Anita znaju da nisu svi ljudi u srži dobri niti su sva natprirodna stvorenja po prirodi zla. I same imajući ljudske i čudovišne osobine, Buffy i Anita teže da prihvate oba svijeta, ali bez potpune predaje ni jednom. Njihove dužnosti Ubojice su na prvom mjestu, ali dozvoljavaju sebi i da iskuse ljubav i intimnost sa čudovištima koje smatraju vrijednima.

Zamućivanje granica

Buffy: «Ništa više nije jednostavno. Stalno pokušavam shvatiti koga voljeti ili mrziti, komu vjerovati. I što više saznajem to sam zbunjenija... Postaje li lakše?»
Giles: «Misliš život?»
Buffy: «Da, postaje li lakše?»
Giles: «Što želiš da ti kažem?»
Buffy: «Laži mi.”
“Lie To Me”

«Pogubljujem ljude doktore Cunningham. . . .»
“Zar ne misliš reći da pogubljuješ vampire?» rekao je.
“Nekad davno sam to mislila.»
Gledali smo se jedan dugi trenutak i onda je rekao, «Govoriš li da ubijaš ljudska bića?»
«Ne, govorim da nema toliko razlike između vampira i ljudi kako sam ispočetka znala govoriti sama sebi.»
Anita Blake, Obsidian Butterfly, 241

Buffy Summers i Anita Blake nisu ni obične žene niti su sasvim ljudi i njihovi životi su ispunjeni nasiljem, magijom i moralnom složenošću. Zbog tih i još mnogih razloga, privlače ih ljubavnici izvan ljudskog svijeta. U mnogo slučajeva je njihov izbor dobro odabran: ne samo da su Jean-Claude, Richard i Angel bolje opremljeni od običnih smrtnika za preživljavanje u svijetu Ubojica, oni su i dio svijeta Ubojica i zato su sposobni prihvatiti Anitu i Buffy za ono tko – i što – jesu. Potpora koju im pružaju ti muškarci pomaže objema ženama u ispunjavanju njihovih dužnosti . U isto vrijeme njihovi ljubavnici su živi podsjetnik da je neprijatelja ponekad teško definirati.

Da li ti osjećaji susjećanja, strasti i čak ljubavi prema čudovištima kompromitiraju sposobnost Ubojica da izvršavaju svoju dužnost? Kvari li ih to što dopuštaju da sukobljeni osjećaji upravljaju njihovim djelovanjem i razmišljanjem? U svom eseju «Ratnice» (Warrior Women) Michael Ventura sugerira da Buffy i njoj slične «ne samo da toleriraju sive nijanse nego nauče da uživaju u njima – i.... odbijaju da nepostojanje granica ugrozi njihovu moralnost.» Rudolph Storr se brine da su čudovišta pokvarile Anitin osjećaj za normalnost, osjećaj za prihvaćenu granicu između dobra i zla i tu je u pravu. Ipak komentari Joyce Millman na «Buffy-ubojicu vampira» mogu se primjeniti na rad Whedona i Hamiltonice: oboje govore o «učenju kako prihvatiti svijet - i ljude – kao mnogo složenije umjesto da ih se jednostavno svrsta u dobre ili zle.»

Joss Whedon i Laurell K. Hamilton predstavljaju svoje Ubojice sa svijetovima u kojima je neizbježna moralnasloženost. Ljudi i čudovišta su poput zagonetki, kao što su i u stvarnom svijetu. Dobro i zlo su teško odredivi koncepti, ispravno i pogrešno je jednako nejasno. Prihvaćanje tih činjenica tjera Ubojice da razmišljaju o posljedicama svojeg ponašanja i da stalno propituju svoje motive. Umjesto da izaberu između ljudskog i svijeta čudovišta, Buffy i Anita prihvaćaju složenost svojih uloga i na kraju izvršavaju obje dužnosti: prema čovječanstvu i prema vlastitim osjećajima.






Post je objavljen 10.02.2006. u 07:50 sati.