U Munchenu na kolodvoru s rezervom stizem na vlak za Amsterdam. Usput kupujem flasu vode. Na kiosku na kolodvoru trazim bocu vode. Pokazujem mladoj tamnoputoj zenstkici koju. Pitam:'Viefil kostet?' Odgovara ona onako na brzinu i ja njoj: 'Nicht fersteen.' Ona ponovi isto i meni izgleda ko da je rekla nesto preko tri eurica. Bio sam siguran da sam krivo razumio. Pruzim joj pet eurica i ona mi izvrati 1 euro i jos nesto sitno. Gledam i ja njoj.: 'So fiel.' i odmah dodajem: 'So much.'. 'Ja, da ist 2,5 liter.'. Na to ja njoj: 'In Croatia this is for nothing.' Naravno, vec znate, slijedi osmjeh.
Ulazim u svoj vagon i sjedam na rezervirano mjesto. Zamislite, polazak sa zakasnjenjem oko 7 minuta. Ha, nije to Japan.
Stolci u vagonu su podsjecali na one u avionu, a ja nisam bio uz prozor. Oni ispred mene su spustili roletu, pa nisam ni u bunilu mogao vidjeti ni stanice. Morao sam spavati. Spavanje se izmjenjivalo s budjenjem. Negdje oko Duisburga sam se potpuno probudio, a i dan se vec stvarao.
Prolaze ravnice. Ulazim u Nizozemsku. Kuce su karakteristicne. Prozori su u pravilo visoki, a podosta uski. Vecinom su takovi da se vecina u stanu moze vidjeti. Vidim puno ljudi na biciklima. Nije kao kod nas da se od automobila ne moze preci cesta. Ovdje treba pjesak paziti da ga ne udari bicikll. Staze za bicikle su tik uz pjesacke. Nesto kasnije su mi u par navrata u Amsterdamu zvonili. Nikako da naucim sto je za pjesake, a sto sa bicikle i motorcice.
Vlak size u Amsterdam na vrijeme. Izlazim polako iz kolodvora. Pokusam citati vozni red, ali nekako ne uspijevam. Vidim samo neke vozne redove lokalnih linija. Odustajem od toga i izlazim na dio gdje je vec gradski promet. Prilazim tramvajskim prugama. Probam se sjetiti kao je to bilo prije cetiri godine, kada sam poslijednji puta bio ovdje. Tada sam isao desno na autobuse, ali se sjecam da je zgodnije bilo tramvajem. Stanem na stanicu i vidim dolazi tramvaj broj 5 za Amstelvin. Ko da mi ga neko poslao. Ulazim i kazem vozacu: 'I'm not from here. My stop is Amstelvin stokland. I'm think this is one before end.' Odgovor je bio:'Yes.' Prepoznao sam stanicu, krenuo na pravu stranu i dosao ravno na odrediste. Sve je bilo bez greske od doma do ovdje.
Nalazim u Centru poznata lica. Registriram dolazak. Dobivam upute za smjestaj. Bila je tu i kopija mape, po kojoj bi trebao naci hotel. OK. Glavno da imam mapu s napisanim nazivima ulica. Krenem.
Izasao sam na ulicu i sada prvi problem. Na koju stranu da krenem. Neznam gdje je sjever, a ni na mapi nije oznacen. Rekoh, idem naprijed. Usput pitam jednu godspodju u prolazu za hotel. Lijepo me uputi naprijed, pa lijevo do prvog semafora lijevo, pa ravno i sve tako. Pomislih, bar sam siguran da sam krenuo na pravu stranu. Krenem tim putem, ali ulica ne skrece kako sam ocekivao i vratim se malo i krenem ravno, pa tek onda lijevo.
Moram prekinuti zbog drugih poslova. Nastaviti cu kada dobim vrijeme.
Pozdrav Mladen i bute vidli kak je to trazenje ispalo
Post je objavljen 09.02.2006. u 21:39 sati.