Film "Kronike iz Narnije", snimljen prema C.S. Lewisovom romanu "Lav, vještica i ormar" govori o Peteru, Susan, Edmundu i Lucy, koji su razdvojeni od svojih roditelja u Londonu za vrijeme Drugog svjetskog rata. Poslani su na selo radi sigurnosti, te tamo pronađu čarobni ormar koji ih prenese u tajnoviti svijet Narnije, nekada mirne zemlje patuljaka, divova i zvijeri koje govore. Narniju je zaledila zla Bijela Vještica i djeca moraju pomoći lavu Aslanu da razbije njezinu čaroliju.
Fantastična pustolovina studija Walt Disney najgledaniji je film u kinima SAD-a proteklog vikenda sa zarađenih 32,9 milijuna dolara, objavio je Reuters pozivajući se na procjene filmskih studija.
Redatelj i scenaristi filma Kronike iz Narnije: lav, vještica i ormar dogovorili su se o snimanju nastavka tog filmskog hita koje bi moglo početi tjekom godine, objavio je Hollywood Reporter.
Producenti Walt Disney i Walden Media planiraju za Božić objaviti nastavak koji će se zvati +Kronike iz Narnije: princ Caspian. Prema scenariju nastavka, djeca se ponovno vraćaju u Narniju, nakon što je od njihova zadnjeg posjeta prošlo više od 1.000 godina. Stižu na poziv stanovnika te izmišljene zemlje koji traže pomoć protiv zlog kralja Miraza i kraljice Prunaprisime koji su preuzeli vlast nad kraljevstvom od zakonitog vladara princa Caspiana. Glavni likovi nove maštovite bajke 'Kronike iz Narnije' su četvero braće i sestara - Peter, Susan, Edmund i Lucy. Na Petera su već mnoge curke bacile oko, Lucy je preslatka, Edmund će vas podsjetiti na ljubav prema slatkišima, a Susan će biti nova velika zvijezda. Naše junake za vrijeme Drugog svjetskog rata pošalju na selo, u kuću ekscentričnog profesora. Kuća je velika, prostorija je mnogo, kao stvoreno za dječju igru skrivača. No vrata svih tih soba ne vode samo u drugu prostoriju već u sasvim drugi svijet – Narniju.
Film 'Kronike iz Narnije: Lav, Vještica i Ormar' pustolovina je kakvu do sada nitko nije proživio, ali bi zato sva djeca i svi oni koji su se nekoć tako osjećali željeli postati dio nje', rekao je producent ovog ostvarenja Mark Johnson. Pogledajmo tko je dobio priliku za to!
ANNA POPPLEWELL (Susan):
Ova sedamnaestogodišnja cura ima najviše glumačkog iskustva od svih likova u 'Narniji'. Satove glume pohađa već od svoje šeste godine. Prvi put na filmu se pojavila kao sedmogodišnja curica, 1998. u 'Frenchman's Creek', a zadnji put (prije 'Narnije') u 'Djevojka s bisernom naušnicom' iz 2003. sa Scarlett Johansson.
Visoka je 163 centimetara. Živi u Londonu. Majka joj je liječnica, otac odvjetnik, ima mlađeg brata Freddiea i mlađu sestru Lulu, koja je također glumica. S Lulu je glumila u televizijskoj seriji 'Love in a Cold Climate'.
O snimanju filma kaže: Najviše su mi se svidjeli ljudi koji su radili film i sretna sam što sam dobila priliku raditi s njima. Zbog njih je sve bilo zabavno - sedam mjeseci prave zabave! No, iako je sve bilo OK, jako su mi nedostajali roditelji, brat i sestra, ali i škola i prijatelji!
WILLIAM MOSELEY (Peter):
Sin je engleskog kinematografa Petera Moseleyja i kažu da neobično sliči na princa Williama. Ima osamnaest godina, visok je 180 centimetara. Ovo mu je prva veća uloga. Žali se da je bio mnogo puta na audicijama, ali je uvijek izabiran za 'drugu violinu', tj. glavna uloga bi mu pobjegla ispred nosa.William je dobroćudan dečko koji voli prirodu i životinje te živi na selu. Živim oko sat i pol od Londona, na selu. To je klasično selo i vrlo je idilično, opisuje svoj dom. Ima dva kućna ljubimca, mačku i zlatnu ribicu te priznaje da s njima često razgovara. Zbog snimanja 'Narnije' proveo je sedam mjeseci na Novom Zelandu, pri čemu mu je jako nedostajao dom. Ne znate što imate dok to ne izgubite pa makar i na nekoliko mjeseci, rekao je.
SKANDAR KEYNES (Edmund):
Skandar tvrdi da je praprapraunuk poznatog znanstvenika Charlesa Darwina. Rođen je 1991, dakle četrnaest mu je godina. Visok je 160 centimetara, ali kažu da je narastao nekoliko centimetara dok je snimao 'Narniju'. Ovaj svestrani dečko ne voli samo rahat lokum ;-). Vrlo vješto jaše i svira flautu te uči tae kwan do. Ime Skandar u sebi nosi turski korijen koje znači Alexander, što se baš poklapa s Edmundovim željama za turskim slatkišem rahat lokumom ili 'turskim užitkom' u 'Narniji'.
Prvi put na filmu se pojavio 2003. u televizijskom ostvarenju 'Ferrari' u kojem je glumio Enza Ferrarija kad je imao osam godina. Glumio je i u kazalištu, u adaptaciji klasične bajke 'Pepeljuga'. O snimanju 'Narnije' je rekao: Bio sam vrlo uzbuđen! Zadnji sam izabran za audiciju i kad sam stigao već su se svi znali, a ja sam samo mislio: 'Što se to događa?!' Srećom, brzo sam se uklopio!'
GEORGIE HENLEY (Lucy):
Najmlađa je od četvero glavnih likova i ima tek deset godina. U znak zahvalnosti, nakon završetka snimanja 'Narnije' redatelj Andrew Adamson je svakom malom glumcu poklonio iPod. Kad je Georgie dobila svoj, vrlo glasno je zahvalila, a tek kad se malo odmaknula, upitala je majku: A što je ovo?!
Ta je klinka za vrijeme snimanja filma napisala čak dvije knjige – 'The Snow Stag' i 'A Pillar of Secrets'! O snimanju kaže: Bilo je vrlo iscrpljujuće i u početku sam mislila da neću moći, ali svi su mi pomagali koliko su mogli pa je bilo zaista cool!
Uz ekranizacije stripova i animirane filmove nove generacije, u visokobudžetnom Hollywoodu je u posljednje vrijeme maha uzela i treća struja – ekranizacija popularnih fantasy romana, od "Gospodara prstenova", serijala o Harryju Potteru i nadolazećeg "Eragona". Kao jedan od reprezentativnijih predstavnika u žanru su se uzimale i Lewisove "Narnijske kronike", čiji je prvi dio pod palicom autora "Shreka" Andrewa Adamsona upravo krenuo u pohod svjetskim kino dvoranama da razveseli mnogobrojne poklonike Lewisova djela. Usprkos prilično visokim očekivanjima, djelomično potaknutih izvrsnim "Shrekom", a i popularnošću izvornog materijala te prišivenim epitetima poput 'savršenog božićnog filma', "Narnija" ni izdaleka nije dosegla visine koje je mogla. Problemi su prisutni u gotovo svakom aspektu filma, od scenarija pretjerano orjentiranog na dječje šale, u količinama pretjeranih čak i za jedan Disney, glume koja je neujednačena ne samo na razini ansambla, već i kod većine pojedinaca ponaosob (izuzev možda Georgie Henley, koja je konstantno vrlo dobra), a ni povremeno zapadanje u blagu dosadu filmu nije strano.
Narativno, film ponajviše problema ima u drugom dijelu, konkretno od trenutka kada se na ekranu konačno ukaže i čuveni (a vizualno odlično predstavljeni) Aslan pa nadalje. Događaji se odvijaju prebrzo i gotovo bez previše smisla, a i detalja tipa iskazivanja vjernosti i polaganja života u ruke četvero očigledno nespremnim i u prvom redu nevoljkim junacima ne nedostaje. Na sve se navedeno moglo zažmiriti da nije podbačaja na emocionalnom planu. Ne znam za vas, ali meni je van pameti da gledatelj za vrijeme čitavog filma ostane indiferentan prema događanjima na ekranu, a upravo je to slučaj sa dolje potpisanim. Nit mi je stalo do djece, nit mi je stalo do Aslana, nit mi je stalo do njihove (neizbježne) pobjede.
No, čak i sa navedenim manjkavostima, "Narnija" je začudo ispala prilično solidan film, koji sam progutao unatoč gomili zamjerki, kvalitetom negdje u rangu sa dosad najboljim predstavnikom konkurentnog serijala o malom čarobnjaku - "Zatočenik Azkabana", za one koji se pitaju. Kad smo već kod usporedbi, spomenut ću kako je "Narnija" kudikamo bolje otvorila (potencijalni) serijal od Pottera. Dok su Columbusovi filmovi, izuzev činjenice da su bili pretjerano dječji, bili i prilično dosadni, s "Narnijom" to nije slučaj. Tračak uzbuđenja i dinamike je svakako tu, doduše neveliki, ali i više nego dovoljan da se o filmu govori u pozitivnom tonu. A gdje bi mu tek bio kraj da su autori poradili na emocijama…
Post je objavljen 09.02.2006. u 19:10 sati.