Marketing
tako kazesh? dobro...pa reci onda...
hm...shto covjek radi kad je cijeli dan doma...?
pa to izgleda otprilike ovako...cijeli tjedan kasljem ko konj...ma ko konjusina...
nemam rijeci za svoj kasalj...
i cijeli tjedan se krpam u skoli...
i onda danas kad sam pocela iskasljavat plucha, majka mi se smilovala i rekla da ostanem doma...
...i tako...ali bitno da me prvo probudila za skolu u 7, a onda me poslala u krevet...
da...i posto mi se onda nije spavalo, jela sam tost sa putrom i pila caj...
i onda sam sjela za komp...dakle...htjela sam samo skicnut blogache...
i onda sam zaglavila na icq-u i msn-u...
i usput sam sredivala blogach...btw. ako itko ima ikakvih prigovora zbog slicice kraj svojega linka, puca mi k****...
the baka prodaje kuchu u Bistrici...pa smo majka i ja pisale oglas za prodaju na internetu...
skoro smo objavile sljedechi tekst...: obiteljska kucha na dva kata, ima prozore, a bome i vrata,
wewewewe...koje smo mi genijaljke =)
i onda sam ostatak dana samo besciljno okretala stranice na internetu...ochi me vec bole...
dobro, i pushtala sam majki azru i riblju chorbu dok je kuhala...i da...to je SVE sto sam ja do sada napravila...sramim se.
i da...sad me stari zeli furati na ciboninu utakmicu...hm...neznam...
brijem da ak pocnem hriptat da bum nadglasala buku u dvorani,
da chu dekoncentrirat igrace i da ce me izbacit van zbog ometanja utakmice...sranje.
hm...ichi ili ne ichi...pitanje je sad.
i da...josh sam malo bezveze skljochala sa fothicem uokolo...
pljuga...
moj pasak
moj ruchak (prije kuhanja, da nebi bilo)
drugi dio posta:
Sustina ljubavi nije pronaci savrsenu osobu,
vec voljeti nesavrsenu osobu savrseno.
upoznali smo se 29.12.2004...u srijedu.
Bila sam kod frendice kada je i on doshao...neznam...bio mi je nekako dalek u pocetkhu...
osjechala sam se tako maleno kraj njega...ne fizicki, nego...neznam...jednostavno maleno.
tako da sham shutila vecinu vremena...sjedila sam na krevetu i buljila u knjigu.
da...i tako je proslo nase upoznavanje.
tu vecher prije spavanja, bezveze sam prckala po mobitelu i nashla njegov broj u imeniku.
ostala sam zbunjena...
sutradan ujutro, nazvala sam frendicu i pitala ju zashto mi je uvalila njegov broj. rekla je da nije.
tada sam njemu poslala poruku...i pocheli smo se dopisivati...i onda se on prestao javljati...
nismo se culi koje pol godine...i tada mi je uletila poruka: ej, shta se ne javljash?
bezveze smo prichali, i onda smo se dogovorili da se vidimo sutra na kavi u 12.
taj dan je na trgu bilo organizirano dojdi osmas, a cursula i ja smo djelile letke svaka od svoje skhole...
posto je taj dan bio i otvoreni dan moje skole, ljudi su mogli dochi i razglledati skolu...
i posto nitko na ovome svijetu ochito nezna di je moja skola, ja sam morala vodit ekipu do nje ko neki fucking turisticki vodich...
skuzila sam da cu zakasnit, pa sam zamolila teu i cursulu da ga sacekaju kod sata.
nakon sto sam ostavila ekipu u skholi krenula sam brzo prema satu.
vidjela sam ga udaljini...covjek ga nije mogao fulat ni da je htio...
azra majcu bash i ne vidash precesto =)
pozdravili smo se i krenuli prema zvuku...on, cursula i ja.
cursula i on su cijelo vrijema pricali...cinilo mi se da se dobro kuze...
a on i ja uspjeli smo se razic u misljenju vec u prvom razgovoru...
ja sam rekla da su Ramonesi vise rock, a on je tvrdio da je to chisti punk...shto je i konobar potvrdio (hvala mu lijepa) =)
neznam na koju fintu ni kako, ali cursula, on i ja otisli smo do mene doma i zajedno smo kuhali ruchak...da.
kad je cursula otishla doma, pokazivao mi je neke akorde na gitari...
sjecam se kako sam se stresla kad me slucajno dodirnuo s rukom =)
i tako...proshetali smo i mog psa na bundeku i tada smo prichali i prichali...
i postajao mi je sve drazi i drazi...
chekala sam tramvaj s njim na stanici...sjedili smo na podu dok je sunce przilo, a on me gadao sa kamencicima...
nakon toga, bili smo zajedno na koncertu od prljavaca na trgu gdje sam se ja nalila ko stoka i tako mrtva isla solo doma s njegovim dvd-ima.
bio je tolko dobar da je cekao tramvaj samnom i skoro zakasnio na zadnji bus.
i onda smo bili zajedno na ramonesima...20.5...d datum...da...
nakon toga pocela me prati neka depresija...neznam zasto...bojala sam se nastaviti dalje...
i rekla sam mu to...sve...da nisam sigurna da ga volim...i da ce mi trebati vremena...i da mu ne mogu nista obecati...
a on je uvijek bio tu za mene...prihvatio me takvu kakva jesam...i volio me...takvu kakva jesam...
i prosao je tjedan, i mjesec, i tri...i shvatila sam da ga volim...i da ne mogu vishe bez njega..
i znam da sam bila dubre...i da nisam bila fer...i zelim mu se ispricati zbog toga...
zbog svake krive rijeci...ako sam ga ikada povrijedila...
zbog svake suze..zao mi je...
i zelim mu reci da ga neopisivo volim...i da sam mu zahvalna na svemu...prvenstveno zato sto me ucinio boljom osobom...hvala ti
i evo...sada smo vech zajedno 8 mjeseci...skoro 9...
Ramonac, volim te
Post je objavljen 09.02.2006. u 18:44 sati.