Proslo je puno vremena. Vec 2 godine znam da mi je muz peder.
Nekada je lako zivjeti s time, a nekada boli toliko da bi se bacila s prozora.
Cesto se sjetim uzrecice da je zivot tezak, i da sve nije med i mlijeko. Ali zasto ja?
Puno toga mi prolazi kroz glavu, dani kada smo bili zaljubljeni, kada smo se vjencali, kada smo stvarali djecu i imali iste ciljeve u zivotu. A kada se sve to promjenilo?
SVaki dan mi prolaze druge misli po glavi. Reci svima i okrenuti drugu stranicu u svom zivotu, ili zivijeti ovim zivotom jer u krajnjem slucaju nista nam ne fali, niti meni niti djeci. Zasto se to bas mora meni dogadjati.
Znam puno ljudi, svi imaju probleme, nekada mi se njihovi problemi cine kao da se ja nebih mogla nositi s njima, a nekada se mislim zasto mi muz nije pijanac.
Kada pogledam unazad i vidim sto sam sve prezivjela u ove dvije godine, uhvati me jeza. Dobro je sto covjek ne zna sto ga ceka jer bi poludio.
Nas zivot je bio kao iz bajke, o nasoj ljubavi se mogao napisati ljubavni roman. Oboje smo dobri, veseli, ljudi nas vole. Imali smo slozan brak, nikada se nismo svadjali, uvijek bi se dogovorili na brzinu o svemu, odluke su bile obostrane. Sve je bilo previse idealno, da bi bilo stvarno,. i tako je to trajlo prvih 7 godina braka. Bili smo jedno drugom prvi, prava ljubav na prvi pogled, i gdje je sve to sada.
Najironicnije je to sto dan kada sam saznala da mi je muz peder, je dan kada smo prohodali 10 godina prije toga. :)
Post je objavljen 09.02.2006. u 18:46 sati.