Probudim se u snenom jutru pod plaštem mraza… Ne znam kako drugačije započeti ovo…nešto…
Dakle, probudim se, u postelji mi je topao miris nježnosti, ruka pod glavom dok na boku razmišljam o novom danu. Ma kurac razmišljam o novom danu. Piša mi se i ne da mi se ustati, eto o tome razmišljam. Tad mi doleti misao te se okrenu na drugu stranu i htjedoh nešto reći, no nje nema…
Tek je njen obris ljubio jastuk, a soba iznenada postane hladna.
Ustanem, spremim se i ne očekujući ništa od novog dana izlazim iz stana. Teškim koracima uđem u tramvaj koji se ne zove čežnja, ali će me odvesti tamo gdje želim… Dobar je taj tramvaj… Definitivno se razumijemo… Da…
Dođem do mjesta gdje sam želio, i nađem se s ljudima s kojima sam se trebao naći…
Idem na ručak… Menza je moja Crkva, moje utočište i mjesto gdje pudingići rastu u nebrojivim količinama. Prežderem se…
Dok vadim novce da platim onu hrpu svega što sam pojeo, uzmem mobitel… Nema poruke…
Zaboravim to jer me prodavačica gnjavi da sam ostavio 50 lipa viška.
Ja je stjeram u kurac… U mislima…
Likovi s kojima sam se našao nečemu se nasmijaše… Ja se isto kiselo nasmiješim nemajući pojma čemu sam se upravo nasmijao… Vidim natpis -KINEZIOLOŠKI FAKULTET.
Odem u svlačionicu, presvučem se (logičan slijed događaja) i odem u dvoranu. Prije nego što smo zaključali ja još jednom pogledam mobitel… Nema poruke… Briga me…Idem malo vježbati rukomet. Nikako da uspijem dati normu lijevom rukom. Baciti je 64 puta drugom liku na udaljenosti od 9 metara za 90 sekundi mi se činilo puno lakše, no evo očito nije.
Uznojio sam se…
Kraj mene prođe cura koju sam prije 3 dana pošteno spucao loptom u glavu, no vidim da nije ljuta pa pristojno pozdravim. Ona također pozdravi, no pošto sam istovremeno pozdravljao kolegicu i vježbao normu, odjednom mi doleti projektil i pokosi mi zube. Ja uzmem loptu, obrišem krvavu usnu, promrmljam da je sve OK, i nastavim s prokletom normom. Došli smo do 59 prebačaja i imali još 5-6 sekundi i idiotu ispadne lopta. Ja ga opsujem, no brzo se umirim jer je 20 kila teži od mene.
Dosta je vježbanja. Idem se presvući. Iz torbe prvo vadim mobitel… Nema ništa…
Obučem se, vani je minus 500, i izlazim. Lik me nagovara da idemo u menzu, no shvatim da mi onaj drugi bečki nije baš najbolje proradio i nevoljko odustajem. Kolega je otišao na drugi ručak po redu danas… Svinja debela…
Sjednem u tramvaj, odlazim…
Dolazim…
Ulazim…
Sjednem…
Skinem tenisice…
Idem se saprat…
Od pare jedva pronalazim kvaku i izlazim iz kupaone…
Pogledam mobitel koji se puni… Nema ništa…
Čitam ''Povijest sporta''…
Pokušavam pogledati tv, no Hloverka Novak je zauzela mrežu…
Idem spavati…
Zaspem…
Post je objavljen 09.02.2006. u 13:31 sati.