Nakon duge šetnje gradom baka i unuk svratiše malo u crkvu. Sunce je upravo pod najljepšim kutom obasjavalo prozore koji su bili ukrašeni pojedinim svecima.
Malom Ivici je upravo pristaja ta igra svjetla i boja, pa onako iznenada, prekinuvši tišinu upita: "Bako, tko je to na slici?"
Ona pomalo iznenađeno, ali blago, reče: "To je svetac!"
Ivica je to dobro zapamtio, premda su uskoro morali poći kući.
Sutra, na satu vjeronauka, vjeroučitelj je govorio o pozivu na svetost, pa onako znatiželjno upita djecu" "Tko je to svetac?"
Nakon kratke stanke, hitro ustane Ivica kao da se nešto silno dogodilo i glasno odgovori: "Svetac je čovjek kroz kojega sja sunce!"