Cesto se pitam cemu sve to... sto ne valja u mojim postupcima da svaki put kad mu se priblizim jednostavno mu se jos vise udaljim...
zasto moramo saznati neke stvari koje na u principu samo mogu povrijediti...
zasto jednostavno nebih bez poteskoca otkrili tajnu svog uspjeha...
katkad pomno razmislim o svemu,ali nikada ne dobijem odgovarajuci odgovor...
Zapravo katkad nisam ni sigurna sto zaista trazim...koracam svijetom glavom bez obzira...
radim nepromisljenje stvari samo da se sakrijem iza necega, da se zastitim...kada cu biti slobodna...?
Kada nece biti straha,nesigurnosti sto se mora prikrivati? Kada cu moci bez laganja reci da sam snazna,jaka...da mi nitko nista ne moze...hoce li doci taj trenutak? Svaki puta kad dobijem svojih 5 minuta slave,5 minuta kada su reflektori uprti samo na mene...kada je pozornica samo moja...
tad... gubim razum...ne znam sto bih...zaboravljam sve sto sam htjela,zeljela... pravim se da sam netko tko nisam...radim nesto sto ne znam...i kada treba doci nesto da me spasi,da mi da poticaj...
spustaju se zastori pozornice...mojih 5 minuta dokazivanja je nestalo ...
nema nicega...
sama sam ... vracam se u stvarnost... povrijedjena,izdana,ostavljena... od same sebe...
...dozivjela sam jos jedan svoj porazZ...!!!!!
Post je objavljen 09.02.2006. u 12:37 sati.