Eto, konacno sam danas ujutro nasao vremena da sjednem i objasnim neke stvari vezane uz mene. Heh..ima toga dosta, pa najbolje da odmah i direktno krenem. Mjesec dana hodam na psiho terapije, ili ako bas oces, psihijatru. Prije nego me pojedinci proglase kandidatom za Vrapce, ovdje cu objasnit u cemu je stos. Prije nekoliko postova sam napisao da sam se promjenio, tj. da su mi drugi rekli za promjene.I to je tocno.Kad sam vidim i sam da sam se promjenio( Uh...koliko "sam" ima ovdje), onda znam da se casa napunila i da voda kaplje niz rubove van. Postao sam previse depresivan, pesimistican i zatvoren. Ignoriral sam ljude koje definitivno volim. Na poslu sam ponekad imao "Blackout", tj. nisam znao ni sto radim ni zasto, pocele su se nizat greske.Za neko drustvo i nisam bas bio raspolozen, samoca mi je definitivno odgovarala. Prije mjesec dana sam zavrsio na Hitnoj i onda mi se glavi upalila zaruljica i rekao sam samom sebi da treba nekaj poduzet.I eto, objasnio sve svojima doma, otisao svojoj doktorici , objasnio da imam potrebu da razgovaram s psihijatrom i tako je krenulo. Gdje hodam i kome, nije bitno. Zelim samo reci da sam se iznenadio koliko ljudi trazi takav oblik pomoci. Od obicnih ljudi, bracnih parova,pa do doktora i profesora. A neznam, mozda je IN hodat psihologu...hehe
Krenuo sam s 2x tjedno, dogovorite se kad koji dan vam odgovara i tako dolazite. S pocetka to nije nista spektakularno, kao na americkim filmovima. U biti, psiholog vas upoznaje i na taj nacin radi se profil osobe. Zajedno prolazite kroz svoj zivot, nista drugo nego kao da razgovarate s nekim na kavi. Nakon određenog vremena ulazi se polagano u srž problema.Zakaj, gdje, zasto?!?. Otvaraju se stari problemi i stare rane. Uci se suocit s stvarnoscu, a ne bjezat od nje. Otvorenost je bit svega. Makar je malo bed bilo razgovarat s nepoznatom osobom o situacijama iz private life, morao sam to podijelit. Kad mi je govorio moj vlastiti profil, ostao sam paf na nekim zapazanjima.On vidi ono sto nisam ja ili vidio ili nisam htio vidjet. Uskoro cu pocet s "Tjednim zadacima" (nema to veze s BigBrother-om) , tj. morat cu uradit ono sto dobim za domacu zadacu.Etc...izaci van navecer s drustvom, i pokusat se dobro provest. Poslje cu njemu ispricat kako je bilo i kako sam se osjecao. Jucer smo dosli do problema, a on dolazi jos od prije 2 godine i prekida s tadasnjom djevojkom koju sam jako jako volio. Prekid je bio brz i bolan. Sad sam tu, i opet moram prolazit kroz sve to. Ali znam da cu uspjeti, jer se svakim danom osjecam sve bolje i bolje. Nazalost, u međuvremenu sam se bio zaljubio. Tesko se zaljubljujem, to mi je prirodno. Velim, "Nazalost" jer to nisam htio, niti planirao. Dogodilo se. Srce je mislilo drugacije. Pokusavao sam to sakriti na sve moguce nacine, trudio se, krenuo na izbjegavanje te osobe...i na kraju vidio da je to sve uzalud i da nema smisla bjezat pred time. U biti, niti ju ne zelim izbjegavat. Makar ona ima drugog, i neznam, vjerojatno ga voli...ne zelim pokvarit odnos između nas dvoje.Zasto bi morao pokvarit srecu nekog?? Bio sam tuzan radi toga, moglo se vidjet iz pisanja prije,ali eto...zivot ide dalje, a i mi s njime.hehe...smjesno mi je kaj bum kroz neko vrijeme moral pricat i o tome.
Mislim...prije nego sam krenuo, bojao sam se reakcije okoline. Ne shvacaju svi zasto neki pojedinac ide psihijatru. Prvo je ono:" Lud je" Za mene su najveci luđaci oni kaj ubijaju ljude po ulicama, pljackaju poste i benzinske. I znam da ce me pojedinci otpisat sad ovdje. Necu im zamjerit. Svatko ima pravo na svoje misljenje i reakciju. Uvijek sam postovao misljenja drugih, pa cu i sad. Ako treba i oprostit cu im, nije bed. A ja jos imam posla. Imat cu uspona i padova, dobrog i loseg raspolozenja.Kao i svi ostali.
Eto, pokusao sam objasnit situaciju onakva kakva i je. Zelim jos reci da niti blog necu vise moci uređivat. Nije to zbogom, nego samo doviđenja. Ostanite mi zdravi i veseli.
Pozdrav.
P.S.
Sretno Valentinovo svima zaljubljenima i onima koji misle da to jesu! :-))))
Post je objavljen 09.02.2006. u 09:28 sati.