Neki se uče na tuđim (jeftinija verzija), a neki i na vlastitim (skuplja verzija) greškama. Eto, ja se učim na vlastitim. Već dva puta mi se dešava da u trgovini platim nešto što nisam kupio. Evo moje pričice o tome. Prvi put sam kupovao nešto artikala i bio sam zauzet slaganjem u PVC kese dok je prodavačica sve to marljivo ukucavala. Platim, uzmem račun i odem doma. Malo pogledam račun i vidim da mi se nešto ne slaže. Pri vrhu računa nekoliko stavki koje nisam uzeo a lijepo su naplaćene. Vratim se nazad i reklamiram. Na kraju mi se prodavačica ispričala za propust. Nije poništila neke artikle od zadnjeg kupca. Mada mi nije jasno kako neke stavke mogu ostati ako je prethodnom kupcu uredno otkucan tj. Izlistan račun. Znači da bi se te stavke trebale izbrisati. Nešto kao na benzinskoj crpki, kad uzmeš pištolj, brojač se postavi automatski na nulu. Nema veze, dobro je završilo. Sam sam kriv što ne gledam odmah račun. Nakon toga, često bih pri kupovini pogledao prvu stavku da li odgovara onome što je prvo otkucano.
Jednom ne pogledam, i opet me zeznu. Prekjučer ista priča, kući gledam račun i ima par stavki koje nemaju veze s onim što sam uzimao. Nije bila neka lova, tek nekoliko kuna pa mi se nije išlo reklamirati a i ja sam kriv. Na blagajni lijepo piše „Naknadne reklamacije ne uvažavamo“. Zato od sada malo bolje pratim i bez žurbe. Uostalom sve je legalno, čist račun duga ljubav. Ta dva slučaja desila su se u našim „elitnim“ trgovinama u gradu, Mercatoru i Tommy.
Na izlazu trgovina ima jedna naljepnica Ministarstva financija na kojoj piše da se svaki kupac koji se zatekne bez računa na izlazu, može biti novčano kažnjen itd. Dužnost trgovca je da preda račun kupcu a dužnost kupca da uzme ili traži račun te da ga ima uza se. Ali ima trgovaca koji baš i ne drže do toga. Iako je to moje pravo i bez da pitam, nekad se osjećam glupo kad zatražim račun a prodavač/ica se pravi kao da mi nije potreban.
Sjećam se jedne punašnije gospođe u staroj Robnoj odnosno poslije RCM-u. Kad bi se izlistao račun na kasi, nije ga davala kupcu, (odnosno, koliko sam primjetio bar meni) već bi isti u trenu zgužvala i bacila. Kad bih je preduhitrio (dok se račun još ispisuje) i upitao račun bila je takvog izraza lica kao da hoće reći: "ma daj što me gnjaviš glupostima" ili "to nije tvoje". Srećom ta više ne radi. Naravno, ovo nije pik na prodavače/ice i mislim da je u većini stvari nepažnja s jedne ili druge strane.
Post je objavljen 09.02.2006. u 00:03 sati.