Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/colorblind

Marketing

I am ready



S vremena na vrijeme, osjećam se...
Jakojako loše.
Naizgled bez razloga.
Duhovi prošlosti progone svoje žrtve vjekovima,
nisam ja nikakva iznimka.
Za sve što je bilo- plaćati ću u life/lasting ratama,
dok se moj mali privatni svemir ne proširi
do krajnjih granica,
dok se ne razleti iznutra i izvana,
dok ne spoznam svaki i najsitniji razlog i detalj...
Tek onda, i samo onda
-Ja ću pronaći mir.

Jedan ili stotine života,
jedan ili bezbroj svemira,
JA SAM SPREMNA.
Ja zahtjevam TAJ mir.

A do tada... Nisam dobra za druge.
Nisam.
Ne funkcioniram kao osoba koju želite viđati svakoga dana,
kao ona koju želite čuti svako malo i pitati
- ej, kako si, što ima?
Nisam podobna za žene jer me iscrpljuju igricama,
nisam podobna za muškarce jer žele kontrolu.
Nemam tog vremena i nemam volje za malverzacijama, makar bile pozitivne za sve upletene.
Ja bih disala, lutala, plesala, grizla, plakala, smijala se,vrištala, igrala... kada mi dođe.
I to i činim.

Ispravna sam ili za sebe ili za druge.
Nema presedana.
Nema pomirenja, nema isprika, nema kompromisa.

Nisam još posve sigurna jesam li požurila ili kaskam za trenucima.
Ne znam je li mi mjesto na nekom istraživačkom projektu
sred vatrometa friških ideja
ili sam do sada već trebala stvoriti neki empaire
i živjeti vlastito kraljevstvo, svjesna svega..
Nisam sigurna.
Ali nekako ne pripadam tu gdje sam.
Nikako i nikada ne pripadam.
Ne paše mi međuzemlje.
Želim prostor.

More srca,
Panteon misli
bez građevinskih dozvola.
Kreacija koja završava prikladnom manifestacijom.
Ubija me groblje ideja.
Uškopljeni racionalizam.
Mrzim osjećati se krivom
kada sam bezobrazno sretna.
Bez ikakvog povoda i opravdanja.

Živim svoje male uvrnute spirale svjetova,
križam ih, presjecam i super je
svaki puta kad se iz toga izvučem živa.
Letim putem simbola beskonačnosti
kako bih izigrala skučenost pristojnog prostora.
Vrhunski iluzionista koji slavi svoj najbolji show do sada
ili entuzijasta čistog stvaralaštva?
Ni to ne znam.
Nedostaje mi onih par sati čistoga, ljudskog, smirenog sna.
Da mi je samo jedna noć SNA, možda...
Možda bih pronašla odgovor na sva svoja pitanja.





I am colorblind
Coffee black and egg white...
Pull me out from inside,
I am ready
I am ready
I am ready.

I am taffy stuck and tongue tied,
Stutter shook and uptight...
Pull me out from inside,
I am ready
I am ready
I am ready,
I am fine.

I am covered in skin,
No one gets to come in.
Pull me out from inside....

I am folded
And unfolded
And unfolding
I am...
Colorblind

Coffee black and egg white...
Pull me out from inside,
I am ready
I am ready
I am ready...

I am fine.


Post je objavljen 08.02.2006. u 23:15 sati.