Rok je jučer napunio četiri mjeseca.
Život mi se fino promijenio. Skužio sam da trošim 2000 kuna više od plaće, pa koljem za fuševe. Fuševi se rade na pouzdanje i povjerenje, pa mi plate svaki treći koji napravim, što me čini tužnim i razočaranim. Država se fino pobrinula za žene koje rađaju, pa će i ovu dosta umanjenu Mihinu plaću uskoro prepolovit, pa ću još duže ostajat za compom. Na Curlingu nisam bio 6 mjeseci, bowling mi je sve dalji jer se Purger pojačao za ovu sezonu, a ja skroz van forme. Otišao sam na bazen nakon 8 mjeseci i tamo su mi redari skoro puse u usta počeli davat kad su vidjeli moju atletsku siluetu astmatičnog morža. Od početka trudnoće sam dobio 14 kila, i samo sam na prdac od stotke. Stenjem kad žniram tenisice i prduckam nenadano uz stepenice. Hemići su poprimili razmjere Scile i Haribde i plod mojih crijeva pri uronu u omanje jezerce omeđeno bijelim rubovima više nema onaj prepoznatljiv oblik torpeda, nego ploške deblje narezane šnite gaude od dvadeset deka. Sve hlače su mi toliko uske da mi je lijevo mudo negdje u razini pupka, dok Pishu Trovacha, srećom, još uvijek vidim. Kvantitetu i kvalitetu nekih zanimljivih i popularnih sportova, inače karakterističnih za miran suživot dvoje ljudi suprotnih spolova u zapadnoeuropskim civilizacijama neću ni spominjati, jer je Miha rekla da to više ne spominjem.
S druge strane, Miha je preuzela 95% brige o Junioru. Sve što radim je da ga nunam dok je ona na internetu, tu i tamo promijenim pelenu, sudjelujem u kupanju i nestanem s Rokom u dnevni boravak kad se ona unervozi. A i to je sve rjeđe.
I onda se dogodi to. Otišli smo kod čika Pedija, tutnuli su mu treću od pet injekcija koja košta 400 kuna (hvala, zdravstvo), MIha s njim doma, ja na posao, i onda pakao.
Odjednom mu je postalo loše, temperatura se digla na 39 stupnjeva, a on počeo plakati. Plakati je slaba riječ. Skviči, urla, ne diše, suze se slijevaju, usta se osušila, totalno porumenio... Bebe u tim mjesecima kad osjete da im je loše počnu urlat, jer ne znaju što bi drugo radile, a strah ih je da im ne bude tako loše i dalje. I onda taj odvratni bespomoćni osjećaj kad cijelu noć želiš svim srcem pomoć toj maloj nježnoj debeloj griz-knedli koja se osjeća užasno, a ti još sto puta gore pa trčkaraš, maziš, pjevaš i u principu si u tolikoj kurčini da to nije za povjerovat. Pa mu stavljaj čepiće, a on zaurla da žbuka opadne. Pa Miha drži čepić da se rastopi dok mu ja pjevušim na uho a on me popiša po glavi i ne prestaje plakat. Pa isere čepić. Pa drugi, pa nunaj, pa šuškaj, pa čaj, pa sisa, i konačno mu padne temperatura i s pauzama konačno zaspi oko pol devet. Malo blijed, ali konačno miran. Jebate...
Jebeš i sportove, i birtije, i zanimacije, i kina u koja ne stignem, ali kako ti život stane i kako te zaboli za sve kad vidiš da je tvojoj bebi loše. Što je znak da sam se promijenio na bolje. Puno bolje.
Malo veselijih tema
Piramida. Prvi put pogledao jer gajim antipatije prema nekim ljudima koji žive od primitive puka. Zašto ona elegantna čita podatke koje donese batler s šiltericom s coflekom (izuzetno retardirana pojava) i onda ih ne objavi? Kao da dođeš u javno kuću s dva frenda i onda ti madamme kaže - ti ćeš normalno, ti nećeš, a ti treći ćeš onako, i onda vas pusti da sjedite do kraja termina.... Budalaština.
Onda elegantna stalno vrijeđa onog koji bi da se rodio negdje drugdje bio Karabatak a ne samo Batak, a ovaj joj se smješka. A ona ga pozvala u emisiju. Da ga vrijeđa. I godišnje joj za to pretplatnici izdvoje 300 milijuna kuna? Bože...
I na kraju one tri što pjevuše triput istu pjesmu. Kaže mi Miha da one svaki put pjevuše istu pjesmu. Ali vjerojatno su tu da uljepšaju emisiju. Pogotovo lijeva i srednja. Desnoj su valjda rekli da je najzgodnija pa se nasere preko pol ekrana. Kome one pjevaju i zašto?
OK. Zadnji put sam gledao Piramidu.
Koncerti
Blooudhoung Gang. Išao bi, ludi su i nasmiju me skoro uvijek, ali je neko nabio cijenu kao da dolazi formula 1 u Špansko. Nema šanse da se to održi, ili će bit rulje za na dva mala.
Tony Cetinski i Dara Bubamara. Zamislite da su sva tri koncerta isti dan u velikoj i maloj dvorani te foajeu doma sportova! Biste li otišli na štajgu buljit u voštanu dekolteušu spaljene kose, na rovinjskog slavuja, ili na američke rokere koji pjevaju o jednoj Chasey Lane? Ili biste možda spojili dvorane? Slušam!