Jel ste kad doživjeli da kad uđete u frizerski salon, frizerka vam se obrati sa TI, ali poslije šišanja vam se najednom počne obraćati sa VI. Ne znam što se promijeni u tih 15 minuta. Da li kad mi odreže kosu izgledam starije, da li je ona vidla nekaj kaj ja ne mogu vidjet u ogledalu, neku sijedu vlas u mrtvom kutu? Ili sam došel u one godine kad sam ni vrit ni mimo po izgledu? Sve u svemu, to mi nije preporuka da se vratim u taj salon.
A znate koja mi je bila najsmješnija epizoda vezana uz šišanje? Prije par godina... Čekam ja svoj red, listam časopise kad netko uđe u salon. "Može šišanje?" , "Može nema problema, malo ćete pričekati." Frajer sjedne do mene i ja tek tad opazim. Njegovu ćelavu glavu. Tek malo sa strane kosica, koju može obrijati žiletom u par poteza. Skoro sam se glasno nasmijao, ali nisam. Osim činjenice da sam dobro odgojen dečko, gdje odgoj definiram kao sposobnost pretvaranja i potiskivanja najdubljih želja u skladu sa civilizacijskim normama.. Zamislio sam sebe na njegovom mjestu. I shvatio... Navika (pa i šišanja) ipak umire posljednja.
Pozdrav.
Mitch-El-Angelo
Post je objavljen 08.02.2006. u 22:49 sati.