Evo napokon da se i ja javim. Nakon negodovanja ostalih srinkova s bloga, odlučih da je vrijeme da se i ja predstavim javnosti. Iako još uvijek pod stresom zbog nepoznatog rezultata današnjeg testa, pomislih da je ovo možda dobra terapija. Nadam se da će ostali ljudovi s bloga biti zadovoljni jer se napokon javlja još netko. Uglavnom da ukratko opišem situaciju na ispitu. Bilo nas je svega 5 u učionici, znate koja je to učionica. Svi su se zgurali na lijevu stranu, a ja jedina sjedoh na desnu, jer sam bliže vratima i pomislih kako je lakše s ove strane pobjeći van usljed napada neznanja. Pošto je u učionici nesnosna vrućina, izlazak u hodnik mi se činio kao pravo osvježenje. 1 sat koliko je trajao ispit prošao je kao 10 minuta. Kako su polako počeli iz učionice izlazit ostali i kako su počeli uobičajeni komentari nakon ispita, učinilo mi se da možda i nisam baš sve krivo napisala, da možda još ima nade za mene. Sad, nekoliko sati nakon ispita još sam u iščekivanju ocijene i s velikom glavoboljom razmišljam da li početi učiti nešto drugo ili pustiti sve bar još do sutra. Uglavnom ljudovi moji vidimo se, ako ne prije, u ponedjeljak na još jednom ispitu, a do onda imate veliki pozdrav!
Post je objavljen 08.02.2006. u 19:35 sati.