idemo po redu...
prvi sat: hrvatski
kao i svakog ponedjeljka, bio ujutro ili popodne, hrvatski je bio na redu. naravno, da smo pero i ja, kao i svakog ponedjljka, bio on ujutro ili popodne, kad je bio hrvatski, ljepo opicili u J&C na prvu jutarnju kafu. tad sam bijo mlad. znam da sam kafu pijo u iznimnim situacijama ( :), op.a.) bjezanja sa satova. mislim u sebi: "sok necu, za pivu mi je prerano, za GP prekasno, nisam metro da pijem caj ko Tony, znaci jedino sto ostaje je kafa. ona prava. turska." s obzirom da su kod raske izgovori tipa: "vlak nam je kasnil, razrednice" uvijek, ama bas uvijek palili, a ja i pero smo putovali vlakom, svaki iz svog kraja, za kafu smo imali cca sat i pol (onih 45 minuta kojih vlak nije kasnil + 45 minuta hrvatskog)...taman dovoljno da ispricamo jedan drugom ko je kak v petak i subotu bil vani etc etc...
na satu 0845h. znaci za 5 minuta zvoni za drugi sat... trebalo bi platit i krenut... ipak se ima do skole hodati jedno 3 minute...
blok sat:matematika
dolazi raska. odma se obojica ispricavamo, za kasnjenje vlaka, i pricamo kak bumo probali najti neki alternativni prijevoz. raska komentira jedinice iz razno raznih predmeta (s obzirom da je SRZ ukinut jos dok je nestalo SFRJ, nase vrijedne blok-satove matematike trosi na to... ne uvijek, ali skoro uvijek...)
gradivo ? pa da... doci ce i to na red, ali prvo jedan do dva usmena... pa nismo zabadava dosli u skolu...raska otvara imenik (koji se, uzgred budi receno, otvara na nekom desetom, ali ona uporno, kao i cijelu godinu i pol prije toga, dok se na mene namjeri, procita: "stimac"... mozes mislit kak me otvorila...)
sta li ce me pitat, sta li ce me pitat... reci ti nama, Ivane, nesto o izotopima. IZOTPIMA? jel sam mozda pijan od petka jos ? pa mislio sam da je ovo matematika. raska je u razredu, znaci kemija, a bome ni fizika nije... pokusavam se izvuc... pokusavam se probudit. nejde. ocito sam vec budan, ali nije mi jasno pitanje... Pitam rasku: "ne kuzim zast me to pitate...", kaze raska: "pa nista posebno, ali da bi se svi mogli smijat"... opet ja: "smijat kome, meni ?" - "da. pa ne valjda svetom petru..."
Nakon mog mucanja i zamuckivanja, koje je u mojoj glavi trajalo vjecito dugo, nest je nasvrljala u imenik i zatvorila ga... jos nesto gradiva i prosao je blok sat matematike a sa njim i pola sporog, odvratnog ponedjeljka...
cetvrti sat: njemacki
standardno, mi "nijemci (iliti osobe kojima je njemacki bio strani jezik iz osnovne)" se selimo u drugi kabinet, zajedno sa sportskom i opcom (B razred). nova lekcija. neki neshvaceni Turak i njegov gastarbajterski zivot u novoj mu zemlji. Kao, cisti ulice po danu, a po noci uci, da bi pokusao upisati fakultet. Fiziku i kemiju. Svakim danom mu je glava puna novih pojmova poput: gibanje, kinetika, statika, mehanika, atomi, molekule, kovalentna veza, ionska veza, ugljik, kisik, uran, deuterij, vodik, toplina, masa... i tome slicno... Na satu se Kolak sav ceri, pokusava objasniti prof. Nevenu, da to nema smisla. Da su turci u njemackoj radna snaga, a ne da uce i nauce. i da djeluju... Rasprava lagano prelazi na komentiranje koncerta Vatre, koji je za vikend bijo u kc. Profesoru se svidijo, Kolak pljuje po njima, ali sve u svemu je to smjesno, najvise zbog toga jer pricaju na Njemackom. Ali, malo pomalo, prolazi i Njemacki.
5ti sat: informatika
dobijo sam po usima opet. Gordana mi je, milijun puta rekla da ne smijem mladjima rjesavati testove jer je to ocito i da samo njima medvjedju usluga radim...Goga je super. Obozava me. Ali MRZIM kad mi bode usi, svojim "tihim" glasom. Ali dobro, i ovaj put sam se izvukel. Proslo je i to. uf.
Zadnji sat: likovni
Kao i uvijek, Hrupec nest rishe po ploci i naravno, gluh je za bilo sto drugo (doslovce je gluh)...Jukic je izvel neku spachku, i sad je Hrupec stvarno popizdil. Pocinje svoj monolog oko toga kak smo svi nis-koristi, kak se trebamo prestati zajebavat (mozes mislit, drugi razred gimnazije, a da se prestanemo zajebavat. Fala Bogu, likovni i glazbeni su samo prve dvije godine, pa ga ne bumo vise slusali)... Gledam iz zadnje klupe i nest se smijem, mislim si "nece l' valjda", a stari majmun ipak hoce. Otvara imenik. Brblja nesto tipa :"da i ja malo proresecem po vama". Otvara @ random i lagano veli moje prezime. Ja mahnito trazim biljeznicu sa svojim (jos vise Tonyijevim) crtarijama iz likovnog, razmisljam u sebi sto ja uopce znam odgovoriti, lagano polazeci prema ploci. Hrupec otvara biljeznicu, divi se mojim (tj Tonyjevim) crtarijama. Komentira kak ne smijemo koristiti tehnicku olovku za umjetnost... Jedino sto meni prolazi kroz glavu je slikica na zadnjoj stranici, skoro na koricama. Tony je tamo, u navali svoje sirom poznate "duhovitosti", nacrtao SAD, SSSR, KINU, Japan, Afganistan (skoro ljepo u Riziku :)) i kraj svakog od moguce naoruzanje. Mislim si ja: "E al sam glup kaj sam mu opce dal da crta, al sad je kasno. Hrupec je peacemaker i siri duh zajednistva medju ljudima (prije bi zapravo rekel medju sobom i zenksim spolom, jer jedino sto on radi od "umjetnina" su aktovi. na tisuce njih), nece shvatiti moju i Tonyjevu zajebanciju na racun nuklearnog naoruzanja. Evo ga, vec pocinje: "Ivan, da znas, ovo uopce nije smjesno. Morat su staviti sjetvu na tebe i autora ovog crteza, jer ovo ocito nisi ti crtal, pa budete snosili posljedice. Ja se u polusmijehu okrecem prema Tonyju, upitno ga gledajuci tipa "Pa koji kurac je to sjetva ?". Hrupec, kao da mi skuzil gestikulaciju, pokusava odma objasniti: "Ako neko na vas stavi sjetvu, znaci da bilo koji umjetnik, racunajuci samo one prave umjetnike, a i karikaturiste, moze obajviti vase karikature u bilo kojem lokalnom listu, a sama oznaka sjetva je zbog toga, nakon sto vas izkarikira u listu, vi padate na pod kao posjeceni i gledate u pod jer ne znate gdje bi drugdje od srama." Aha, mislim si ja. Pa i nije tak strasno. To znaci da taj isti list bilo lokalni bilo neki veci, moze objaviti bilo sto od Hrupecu, od utaje poreza, do igranja sa curicama koje su 3 do cetiri puta mladje od njega, u svakom slucaju nisu starije od 15 godina. Pokusavam mu ocima poruciti da imam frenda u urednistvu, i da ce odmazda biti teska. Hrupec, kao da me shvaca, ali misli u sebi da nemam dovoljno muda to napraviti. barem ne njemu, profesoru likovnog u nasoj gimnaziji. Tony se od iza smije. Meni prolece glavom citav dan: od kafe pod hrvatskim, preko Raskinih izotopa, Turskih atoma i deuterija, preko varanja u korist mladih curica na informatici, pa sve do ovog nuklearnog sranja na zadnjoj stranici moje biljeznice. U tom trenutku ulece Zizo, nas ravnatelj i gleda cas u Hrupca, cas u mene, kao da mu nije jasno da smo na satu. Kaze: "Prof. Hrupec, dosli su decki iz KRim policije, ovaj sat je zavrsen. A ti, mali, mars na mjesto..."
Hrupca su sljedeci tjedan ulovili zbog prodaje CeDeova a da nije porijavil porez. O pedofilstvu nisu nista saznali (zasad). A ja, zeleci da se ne ponovi ovakav radikalna najava mog profesora likovnog, vise ne dozvoljavam Tonyu da karikira po mojoj biljeznici iz likovnog, a jos manje da se sprda na racun nuklearno onesvjestenih nacija i velesila, jer nikad ne znas ko moze doci do tih karikatura i gdje ih moze objaviti, jer sa sjetvom se nije zajebavati.
-- chimaera --
Post je objavljen 08.02.2006. u 19:22 sati.