Marketing
Zarobljeni u oblaku
Danas poslijepodne provirio sam kroz prozor, a kad tamo, ništa se ne vidi.
Brzo sam uzeo fotografski aparat, pa se popeo na terasu. Zna se to nekad dogoditi u Jeruzalemu. Grad se našao u oblaku. Ipak smo na 800 metara nadmorske visine. Bilo je to negdje prije četiri popodne, a dok vam ovo pišem, u osam navečer, oblak je još uvijek ovdje. Kažu da bi noćas mogao i snijeg. Postoji lagana mogućnost.
No, dobro, što se to od oblaka nije vidjelo?
Jedva da se vidjela ona poznata zlatna Kupola nad stijenom. Ona je bila otprilike i zadnji vidljivi predmet prema jugu.
Prema istoku u oblaku se gubila Maslinska gora, na kojoj se s ovoga položaja inače mogu vidjeti i najsitniji detalji.
Okrenuo sam se i prema zapadu, prema crkvi Svetoga groba, dolje u desnom kutu slike, a tamo se tek nazirala kršćanska četvrt grada. Pogledate li jako pažljivo u gornjem desnom kutu vidjet ćete i kako je izgledalo sunce. Jedva se probijalo.
Osim ovog oblaka koji nas je danas zarobio, tu je jaki zapadni vjetar koji obično u ovo doba godine donosi oborine. Unatoč vjetru morao sam izaći do trgovine u novom dijelu grada, jer ako slučajno noćas ili sutra padne snijeg, sve će trgovine biti zatvorene. To je redovito u Jeruzalemu. Kad padne snijeg ne rade trgovine, ne ide se na posao, prijevoz ne vozi. I svi izađu na grudanje!
Ipak se to ne događa svake godine.
Putem do trgovine snimio sam i ovo križanje gdje se u daljini jedva vide zidine Starog grada.
A na ulicama novog dijela grada bilo je ovako.
Na kraju još i sličica s povratka prema Damašćanskim vratima.
Post je objavljen 08.02.2006. u 19:14 sati.