Čekam te na cesti snova, sama, zamišljena.
Prema dogovoru, tuda ćeš sigurno proći,
Trudim se da ne osjetiš moj nemir i pitanje
Što li će nam se sve to dogoditi ove noći?
Idemo u nepoznato, oboje zajedno,
Ne znamo ni gdje, ni što nas sve čeka.
Samo želimo pobjeći od svakodnevnice,
I tijela da nam budu uzglavlja meka.
Predajem ti se potpuno, bez riječi,
Drhtaj tvog tijela drhtajem uzvraćam.
I sjaj oka pogledom punim čežnje
Samo ti istom mjerom sretna vraćam.
A ti me nježno držiš u toplom naručju,
Kao dragocjenu figuru od porculana.
I ja, sva raznježena i ljubavlju opijena,
Ne želim da dođe svjetlost novog dana.
Ali, ipak je došla i trgnula me iz sna.
Dugo sam se pitala jesu li snovi ili java,
Ali prazno mjesto pored mene, u krevetu
Reklo je kako je sve ljepše kada se spava.
I slijedeće noći ću te čekati opet,
Doći ćeš mi u snove, kao i do sada.
O, kako željno čekam dolazak večeri
I ljubav našu sto ne prestaje nikada.