Marketing
Zagrebačke putešestvije drugi dio...
Dogovorila sam silne dogovore i druženja ali se pola od toga izjalovilo kako to obično i biva. Nisam se vidjela sa Nympheom , što mi je žao ko cucku ali valjda će nam se posrećiti slijedeći put. Nisam se vidjela ni sa Siščankom koja je nedavno obrisala svoj prekrasan edukativni blog i prionula radu, radu i samo radu. Zašto to, neću vam reći. Nisam vidjela Rudarku. Makar samo što nisam.
U subotu u 17 pod urom na Trgaču, čvenk sa Jazzie i Demjan. Prije toga u 1:00 na istom mjestu sudar sa DonQuijoteom, pa u 15:00 na istom mjestu sa Francom ribičem . Još na kraju u nekih 21 ili 22 sa vlastitim mužem i našim zajedničkim prijateljima.
Morate priznati da mi je dan bio i više nego ispunjen ali nije to sve tako jednostavno kako se čini na prvi pogled...Evo kako je krenulo i kamo su nas zanijeli puti...
Došla sam na dogovoreno mjesto da napokon upoznam mojeg prvog moderatora
foruma Sitnih Riba . Čovjeka koji je samnom od prvih koraka i osnivanja tog poznatog hrvatskog portala. Dapače, pjesnika i fine dušice koji mi je nakon tog sastanka spjevao pjesmicu koja momentalno krasi portal ;P
Naravno, kako to obično biva, nije isto zamišljeno lice sa onim koje sretnete u stvarnosti, pa sam se i ja nemalo iznenadila ugledavši osobu koji nisam očekivala. A što sam ja to mislila sad vas sigurno kopka? E pa jednog baš, izrazito visokog i žgoljavog skoro pticolikog lika. Zašto? To me nemojte pitati :) Uglavnom DonQuijote je sve samo ne to.
On je fin i miran i povučen ali i brz na šali i pivi, tako da smo se uskoro u ugodnom prostoru Milčecove birtijetine, na katu, sasvim dobro razumjeli. Pije ko smuk, a i pušač je koji je nesretnim slučajem ostao bez istih, tako da sam mu svako toliko kao malom djetetu vadila iz svog ruksaka razne predmete da se igra njima.
Zalumpali smo dobrano do trojke i sad ja biram brojeve na mobilnom telefonu da kažem Ribarnici da smo tu na "kavi" i nek se sim zaleti da baš ne idem po njega pod uru po toj hladnoći.
Uto čujem i Kemu u pozadini i pitam se što je to sad??? Velim gdje sam i nek sim dođu i tu mi Franc daje Kemu da se s njim dogovorim i ja sva u sto čuda, objašnjavam Kemi gdje smo. OK, oni dolaze, kaže Kemica.
I nema njih i nema, bar pol ure i ja se čudim kaj im tolko treba od ure do Milčeca kad ja to pređem u 6 većih koraka...
Sad zovem Kemu da vidim kaj i di su zapeli i javlja se papa Štrumpf i veli da su oni u trajvanu i da sam kaj nisu došli. Pa reko kaj delate u trajvanu!???! Pa bili smo na Kvatriću veli Kemo. Pa kaj ste na Kvatriću delali ni mi jasno??? I tak, al veli da evo samo kaj nisu stigli pa ćemo sve objasniti! I evo njih za još 20 minuta. Francek rumen ko ružica jer Kemo hoda i za moj ukus prebrzo, a Franc je malo okrugliji i ziher nije u kondi za divlje klipsanje Zagrebom. Kemo se smješi od uha do uha i baš mu je gala. Zove nas sve u Gavelu na neki pršut koji se tamo baš reže...
Franc se skanjiva i super mu je neugodno iz nekog razloga. Objašnjava da me je čekal na Kvatriću pod urom??? I ja tu padam na oko jer se u životu nisam s nikim nikad dogovorila pod urom na tom bezveznom mjestu i da odakle mu ideja za takvo što? I veli Franc ribič da sam rekla kak stanujem negdje na Kvatriću pa mu je to bilo logično da se sam spustim, ne? I još me pital dal na trajvanskoj stanici i ja potvrdih ko velika jer i na Trgaču je skoro pod vurom tramvajska, ne? Ali je on, ne budi ljen još dan ranije pozvao pojačanje, tj. Kemu koji se rado odazvao. I tako smo se Kemica i ja ponovo sreli :) A sa sirotim Francem progovorih ravno 16 rečenica i on se diže i odlazi na neki dječji rođendan. Don Kihač se isto diže i on nekam juri...i tak ja oped zaglibim sa Kemom van plana i programa.
Idemo u Gavelu na zasluženi i obečani pršut, kojem naravno ni traga ni glasa, a ja sam zadnji put doručkovala u neko sitno jutarnje vrijeme i sad sam već gladna ko vuk. Već je debelo pol 5, uh što smo ga zarondali usred bijela dana... Zovem oped SMSom da vidim kad će Jazzie i Demjan doći pa da produže u Gavelu da sad oped ne idem i po njih, kak nisam ni po Franca. Cure stižu sam kaj nisu... I sad sam već izbezumljena od gladi, a u Gaveli ni šugavog tostića, a kamo li nešto drugo i tu Kemo kakav je galantan na onu zimetinu izlazi ko junačina samo u džemperčiću i trči nekamo do Rubelja po ćevape. Oh uh, napokon neki ćevapi i neka topla papica. Pa da napokon na to mogu popiti pivo, a da ne padnem u nesvijest u prvoj ili drugoj rundi.
Stiže Jazzie naravno prije ćevapa, baš kako to obično biva i sad sam rastrgana na dvoje, na jednu stranu vuće gladan želudac, na drugu moj tračerski dio ali ćevapi su to sve na brzaka ušuškali. Čekamo Demjan, ja mlatim po ćevapima i svijesno se odričem luka, nema smisla...
Stiže Demjan i ja naravno ponovo padam na oko jer to nije osoba koju ja "poznajem" sa bloga. Moja Demjan je malena debeljuškasta dobronamjerna filozofica, mamica dvoje čedne dječice i to je to. Ali ne, Demjan je žena vamp. Skockana sportski ali vrlo, vrlo dobro i sa lijepom frizurom. Komad i pol jednom riječju ;) Malo smo se pospominjale jer je ona bila u trku i samo je bilo pitanje trenutka kad će otići drugim poslom. Nakon još 10 neizvjesnih minuta Demjan nas je napustila, a i Kemo. Otišao je na odmor. Odmor ratnika pred bitku, tako je nešto rekao ili mi se činilo...
Jazzie je druga priča. Za nju sam nekad davno mislila da je džepna venera sa crnom kosom, a kad je promjenila stil pisanja sam pomislila da je raskošna plavuša bez obzira što su joj tete na blogu uvijek crnokose. No da. Jazzie je zaista džepno izdanje ali to obilato nadoknađuje izuzetnom bistrinom i brzinom kojom joj klikeri rade ali to znate i vi. Uglavnom, nas smo se dvije brzinom južnog vjetra maknule iz zadimljene i preglasne Gavele u potrazi za nekim mirnijim mjestom. Našle smo ga u Margaretskoj ako me sjećanje ne vara u nekoj špelunki sa nekim cvijetnim imenom, dapače u onoj istoj u kojoj sam bila sa Celebrity. Naklafrale smo se do sita, tako da se već ni na blogu ne čitamo od prezasičenosti (šala).
U nedelju sam se još našla sa i njenim mužem, u jednoj lokalnoj birtiji u mom kvartu. I tu nam nije nedostajalo materijala. S njima bih mogla tako i do jutra, teme su samo frcale i još smo na odlasku, vani na hladnoći nastavili plesti neke teme, a onda smo skužili da nam se sige delaju na nosu pa smo se pozdravili do slijedećeg puta.
Nije to sve, još sam u međuvremenu obišla mnoge svoje frendice koje vidim jednom godišnje i bila na jednom partyu gdje sam srela frendice koje ne žive kao ni ja u Hrvatskoj i ovo je bila čista sreća da smo se potrefile sa svih strana svijeta. Jedna iz Japana, jedna iz Kanade, ja iz Njemačke...slikam...
Jedino do E.P. nisam stigla ali budem za Uskrs, svečano obečavam ;)
(cure se naravno nisu dale slikati)
Post je objavljen 08.02.2006. u 18:18 sati.