Kad krene psovanje od naslova, onda znate da sam jako ljuta. Zaista se trudim biti pristojna jer jednoj dami nikako ne stoje proste riječi u ustima, ali i dame moraju imati oduška.
Ej, ma stotinu puta.... ma klinac... ma tisuću puta čula sam riječi POŠTEN(A) - JEBEN(A) i svaki puta je to bila istina i eto, 30 godina u guzici, a ja još uvijek nisam naučila da pošaljem sve oko sebe u materinu, okrenem se na peti i ostavim ljude da gledaju u čudu.
I uvijek mi se to dogodi kada odlazim iz firme. E pa sada mi je zaista dosta.
Sjećam se svog prvog otkaza. Dođem kod šefa, sve lijepo objasnim i kažem svoje razloge. On bude iznenađen jer, kao nije očekivao (a samo sam par godina pismeno i usmeno govorila da sam nezadovoljna i molila ga da me prebaci u drugi odjel), ali sve u svemu nekako se dogovorimo oko sporazumnog otkaza. I jebote, on meni lož u leđa i prijetnje tužbom. OK, bilo je mjesec dana povlačenja i svađanja i zaista ružnih riječi, ali kada sam i ja dovela svoju odvjetnicu, stvar se smirila.
Mislila sam da sam tada naučila da ne živim za firmu jer se firmi živo jebe za mene. Nažalost nisam.
Svi vi se sjećate mog drugog otkaza. Bio je pred malo i tada sam se danima lomila kako li će izgledati kada ovom šefu dođem i kažem da odlazim iz meni opravdanih razloga. Iz prethodnog iskustva vidite da je strah bio opravdan :). No, ovaj razgovor je prošao iznenađujuće mirno i staloženo, kao razgovor dvoje odraslih ljudi. I rastanak je bio skoro pa srcedrapajući. I ja zadivljena njegovim uzornim ponašanjem, padnem na lijepe riječi (kao mulica) i napravim sve pa i više kako bih firmu ostavila u sređenom stanju što se tiče mog posla. OPET greška!!! Moj šef je napravio jednu veliku glupost zbog kojeg ću ja ovaj put tužiti firmu. Kad prljavi igraju prljavo, nema druge nego biti grub na fin način.
Nije mene povrijedilo to što sam ja pokazala kretenima da sam moralna, savjesna, profesionalna. Ne, moj obraz je neokaljan. Mene je povrijedilo to što se te osobine ne cijene, nego po takvim ljudima udaraju niskim udarcima.
Ako me prvi slučaj nije naučio pameti da ne budem poštena i jebena, svakako me je naučio da sam jako hrabra, da mogu šetati po gradu visoko uzdignute glave i ponosno i da se mogu jednako boriti i na sudu.
Zanima me samo da li ću zaista iz svake svoje firme odlaziti s odvjetnicom rukom pod ruku?
Post je objavljen 07.02.2006. u 23:04 sati.