Danas kad smo imali njemački radili smo konjuktiv preterita,šta god to bilo. Profesor se trudio objasnit nam,al' mi nismo mogli skužiti o čemu se tu radi,pa se poslužio hrvatskim,engleskim,grčkim,latinskim. Za primjer je uzeo jednu diktu:
Lat. Non vimus ist edamus sed edimus ist vitamus.
Ne živimo da bi jeli,nego jedemo da bi živjeli.
To se meni jaaaaako svidjelo. Znači da oni koji jedu,možda i previše,nek nastave jesti. Ipak je hrana potrebna da bi živjeli…pa jel tako?! Jedna od tih sam i ja. Obožavam jesti…mislim,a ko to ne voli?! Danas sam kad sam se vratila iz škole večerala,a onda sam otišla na trening i opet jela. Mali Davor je častio,sutra mu je rođendan….mmmm….kako su fini kolači bili. J
Najviše od svega volim kad mi dođe faza u životu kad ne mogu jesti. To mi se dogodilo negdje…hm…početkom 12. mjeseca. Smršavila sam 5 kila za tri tjedna. Nešto malo sam doručkovala,ručala,večerala,a u školi nisam ništa jela. I eto…sad držim tu kilažu na kojoj sam,i zadovoljna sam. J
Nikad nisam namjerno držala neke djete,izgladnjivala se,to je neprirodno,a i ne bi mogla ja to.
Ne kužim one ženske što se izgladnjuju,Điiiiz,pa trebaš od nečeg i živit?!
Uglavnom…ja to ne želim i neću…zadovoljna sam ja ovako,šta da ne mogu stati s tim djetama,izgladnjivanjem i svime ostalim i onda se razbolim,dobijem anoreksiju?! Ne hvala…dobro mi je ovako. Bolje imati viška kila nego biti bolestan.
Dajte molim vas pogledajte ovo dobro,oni koji se žale da su debeli,itd. jel ovakvi hoćete biti?! Nemojte...grozno...
Ovo isto ne valja...ne treba biti predebel,prirodno je sasvim ok.
Za dedu se još ništa ne zna,jel stvarno rak kostiju,ma trebat će dugo da se i sazna…vinkovački doktori…pih… L
Glava me boli…idem sad…
Pozdrav…
Post je objavljen 07.02.2006. u 22:42 sati.