sjedim na casu bosanskog jezika.peca cita odlomak iz pripovijedke "taj covjek".
cini mi se.ne znam ne slusam dobro.nera ulazi i psuje.
Ja:jesi se to opet nabola?
Nera: a jasta sam.
Ja: Pa jesi li ga izvadila?
Nera: Nisam.Sto?
Ja:(osmjehujem se): Pa kako ces da ga ne izvadis?
Nera: Ma nece mi bit ni prvi ni posljednji koji je up'o a da ga nisam izvadila..Zar si ti izvadila svaki dosad?
JA: Pa,naravno.Ne valja kad ostane unutra.
Nera: e sta cu mu ja zaglavio se.
Nera i dalje pokusava da ga izvadi.citav cas tako.psuje,kuka,ja se smijem.tiho,uljudno,suosjecajno...
Peca: "...volio sam tog čovjeka."
Nera: Evo ga,napokon.
Izvadila ga je.Nestao je.Otisao.Ostala je jos samo kapljica krvi na prstu.
Trn je napokon ivadjen iz Nerinog prsta.
Edit: Posvadjali smo se.JA i ON.Onaj ON.Onaj s kojim mi nije sudjeno da budem.Zasto?Zbog nervoze,kao i svaki put.Ali sad je drugacij,jer ja ne zlim vise prastati.Ne zelim vise.Gotovo je.
I Drustvo nam se raspada.ZAsto?Zbog tenzija medju nama nad cijim smo obimom izgubili kontrolu.
Govorili smo kako nam niko nista ne moze,a sami smo sebe unistili.Sutra cu im reci sve.Svima.JA ovako ne mogu,niti mi to treba.Gotovo je sa jos jendim poglavljem moga zivota.
Post je objavljen 07.02.2006. u 22:36 sati.